Početna ›

Psalam 103,13 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Jer kako su Nebesa visoko nad Zemljom, tako je silno Milosrđe Njegovo nad onima koji Ga se boje.

Koliko je istok udaljen od zapada, toliko je udaljio od nas naše prijestupe.

Kao što se otac smiluje sinovima, Jahve se smiluje onima koji Ga se boje.

Jer On poznaje našu građu, sjeća se da smo prah.

Čovjek, njegovi su dani kao trava; kao poljski cvijet, tako on cvjeta.

Biblija

Kao što se otac smiluje sinovima, Jahve se smiluje onima koji Ga se boje.

Daničić-Karadžić

Kako otac žali sinove, tako Gospod žali one koji ga se boje.

Original

כְּרַחֵם אָב עַל בָּנִים רִחַם יְהוָה עַל יְרֵאָֽיו

Izgovor

ke./ra.Chem 'av 'al- ba.Nim ri.Cham Yah.weh 'al- ye.re.'A/v

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Kao što se smiluje otac nad sinovima, smilovao se Jahve nad onima koji ga se boje."

Analiza

1. kao što se smiluje Izvornik: כְּרַחֵם [kerachem] Gramatika: Prijedlog 'ke' (kao, kao što) prefiksiran na Piel infinitiv konstruktni glagola r-ch-m (smilovati se). Infinitiv ovdje opisuje opće stanje, načelo ili trajnu radnju. Značenje: Korijen ove riječi usko je povezan s imenicom 'rechem' (majčina utroba). Njome se opisuje duboko, utrobno i suosjećajno milosrđe koje izvire iz same biti osobe, gotovo poput instinktivne roditeljske ljubavi.

2. otac Izvornik: אָב ['av] Gramatika: Imenica muškog roda, jednina, u apsolutnom stanju. Značenje: U antičkom patrijarhalnom društvu otac primarno predstavlja figuru autoriteta i discipline, no u ovom je stihu izvanredno prikazan kao izvor duboke, nježne i zaštitničke skrbi prema ranjivom potomstvu.

3. nad sinovima Izvornik: עַל־בָּנִים ['al-banim] Gramatika: Prijedlog 'al' (na, nad, prema) spojen s imenicom 'ben' (sin, dijete) u množini apsolutnog stanja. Značenje: Izraz se u biblijskom idiomu ne odnosi isključivo na mušku djecu, već označava djecu ili potomstvo općenito. Oni su slika primatelja koji u svojoj ovisnosti trebaju roditeljsko milosrđe.

4. smilovao se Izvornik: רִחַם [richam] Gramatika: Glagol od korijena r-ch-m, u Piel konjugaciji (koja intenzivira radnju), perfekt, 3. lice jednine muškog roda. Perfekt ovdje funkcionira gnomski, izražavajući apsolutnu i nepromjenjivu istinu. Značenje: Ponavljanje istog korijena stvara snažnu teološku paralelu. Bog ne samo da djeluje milosrdno, već aktivno manifestira istu onu duboku, 'utrobnu' naklonost koju najbolji roditelj osjeća prema svom djetetu.

5. onima koji ga se boje Izvornik: יְרֵאָֽיו [yere'av] Gramatika: Pridjev (koji ovdje supstantivirano funkcionira kao imenica) od korijena y-r-' (bojati se), množina, u konstruktnom stanju sa sufiksom 3. lica jednine muškog roda ('njegovi bojitelji'). Značenje: Biblijski 'strah Gospodnji' ne označava jezu ili paniku, već duboko poštovanje, strahopoštovanje i odanost Bogu. To predstavlja životni stav povjerenja i saveza u kojem se Božje milosrđe može doživjeti i primiti. Imena:

- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, koji biva, ili Onaj koji daje postojanje Tvorba: Tetragram (YHWH) se u biblijskoj lingvistici najčešće povezuje s arhaičnim oblikom hebrejskog glagola 'hayah' ili 'hawah' (biti, postati), bilo u osnovnom ili kauzativnom (Hifil) obliku. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog tumači svoje ime Mojsiju rečenicom 'Ehyeh asher ehyeh' (Ja sam koji jesam / Ja ću biti koji ću biti).

Zaključak

Ovaj stih (Psalam 103,13) pruža jednu od najsnažnijih slika Božje ljubavi u hebrejskoj Bibliji, premošćujući jaz između božanske transcendencije i ljudske potrebe za bliskošću. Korištenjem metafore ljudskog oca u kombinaciji s glagolom 'racham' (koji nosi snažnu konotaciju majčinske utrobe), psalmist oslikava Boga koji posjeduje potpunost roditeljske ljubavi – spajajući čvrstinu autoriteta i neshvatljivo duboku nježnost.

Glavna poruka jest da Božje milosrđe nije hladna teološka apstrakcija, već vrlo afektivan, osoban i nepokolebljiv odnos. To se milosrđe izlijeva na one koji ga se 'boje' – ne zato što Bog zahtijeva ustrašenost prije nego što pokaže ljubav, već zato što strahopoštovanje i predanje tvore okvir saveza unutar kojeg čovjek jedino i može u punini prepoznati i primiti spasonosnu Božju ljubav.