Psalam 89,47 — Knjiga Psalama

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Sjeti se ja što vijek na kakvu ispraznost stvorio si sve sinove čovjeka"

1. Sjeti se Izvornik: זְכָר [ze.khor] Gramatika: Qal imperativ muškog roda u drugom licu jednine. Ovdje je upotrijebljen kao zamolba ili snažan apel Bogu. Značenje: U biblijskom smislu, kada se od Boga traži da se 'sjeti', ne radi se o pukom prisjećanju nečeg zaboravljenog, već o pozivu na aktivnu intervenciju, spasenje i milosrđe u korist molitelja.

2. ja što [je] vijek Izvornik: אֲנִי מֶה חָלֶד ['a.Ni meh Cha.led] Gramatika: Eliptična konstrukcija koja spaja osobnu zamjenicu 'ja', upitnu zamjenicu 'što' i imenicu za kratak životni vijek. Svojom sintaktičkom isprekidanošću izražava dubok emocionalni potres. Značenje: Izraz naglašava ekstremnu prolaznost i kratkoću postojanja iz osobne perspektive. Molitelj je svjesno zapanjen svojom vlastitom beznačajnošću u odnosu na Božju vječnost.

3. ispraznost / ništavnost Izvornik: שָּׁוְא [Shav'] Gramatika: Imenica muškog roda koja u osnovi označava prazninu, laž, iluziju, propast ili potpunu uzaludnost. Značenje: Ova riječ izražava teški egzistencijalni očaj, propitkujući svodi li se sav ljudski napor na ništa. Preispituje se smisao života koji neumitno završava smrću, što je čest motiv u mudrosnoj literaturi poput Propovjednika.

4. stvorio si Izvornik: בָּרָאתָ [ba.Ra.ta] Gramatika: Qal perfekt u drugom licu jednine muškog roda. Glagol 'bara' u hebrejskoj Bibliji za subjekt uvijek i isključivo ima Boga. Značenje: Psalmist izravno pripisuje Bogu odgovornost za postojanje čovjeka i njegovo trenutno stanje. Postavlja se duboko teološko pitanje: zašto bi Stvoritelj ulagao svoju uzvišenu moć u biće čija je konačna sudbina uzaludnost?

5. sinove čovjekove / Adamove Izvornik: בְּנֵי אָדָֽם [be.nei 'a.Dam] Gramatika: Konstruktni lanac (status constructus) u množini koji spaja riječ 'sinovi' i riječ za čovjeka (ili vlastito ime prvog čovjeka). Značenje: Fraza se odnosi na cjelokupno čovječanstvo, ističući univerzalnost ljudske smrtnosti. Jezična aluzija na 'Adama' ujedno podvlači zajedničko nasljeđe krhkosti od početka stvaranja. Imena:

- Adam [אָדָֽם / 'a.Dam] (osoba) Znači: čovjek, ljudski rod; etimološki zemljanin ili crven Tvorba: Korijen se općenito u lingvistici povezuje s imenicom 'adamah' (zemlja, tlo) te semitskim korijenom za crvenu boju ('adom'), što ukazuje na materijal (crvenu ilovaču) od kojeg je čovjek načinjen. Tekst objašnjava: Postanak 2,7 izravno i narativno povezuje stvaranje čovjeka (Adam) s prahom uzetim od zemlje (adamah), objašnjavajući da se čovjek tako zove jer od zemlje potječe i u nju se vraća.

Ovaj stih (Psalam 89,48 prema hebrejskoj numeraciji) predstavlja jedan od najdubljih izraza egzistencijalne tjeskobe u Starom zavjetu. Kroz bolan uzvik, psalmist suočava Boga sa strašnom kratkoćom i prividnom uzaludnošću ljudskog postojanja. U oštrom kontrastu između veličanstvenog božanskog čina stvaranja ('bara') i krhke ništavnosti ('shav') ljudskog vijeka, autor postavlja vječno pitanje o smislu ljudskog života koji se neizbježno nalazi pod sjenom smrti.

Ipak, premda zvuči gotovo nihilistički, ovo jadikovanje upućeno je samome Bogu kao molitva. Podsjećanjem Boga na čovjekovu prolaznost, psalmist ne odbacuje vjeru, već se poziva na Božje milosrđe, implicitno tražeći da Stvoritelj intervenira. Apel je to da Bog opravda svoj vlastiti čin stvaranja, ispuni svoja obećanja i ne prepusti svoje stvorenje trajnoj propasti i zaboravu.