Bože, narodi su ušli u Tvoju baštinu, oskvrnuli Tvoj sveti Hram, pretvorili Jeruzalem u ruševine.
Bože, narodi su ušli u Tvoju baštinu, oskvrnuli Tvoj sveti Hram, pretvorili Jeruzalem u ruševine.
Dali su leševe Tvojih slugu za hranu pticama nebeskim, meso Tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.
Prolili su njihovu krv kao vodu oko Jeruzalema i ne bijaše onoga tko bi ih pokopao.
Postali smo sramota svojim susjedima, podsmijeh i poruga onima koji nas okružuju.
Do kada ćeš se gnjeviti, Jahve? Zauvijek? Hoće li Tvoja Ljubomora gorjeti kao vatra?
Prolili su njihovu krv kao vodu oko Jeruzalema i ne bijaše onoga tko bi ih pokopao.
Proliše krv njihovu kao vodu oko Jerusalima, i ne bješe ko da pogrebe.
שָׁפְכוּ דָמָם כַּמַּיִם סְֽבִיבוֹת יְֽרוּשָׁלִָם וְאֵין קוֹבֵֽר
sha.fe.Khu da.Ma/m ka./Ma.yim se.Vi.Vot ye.ru.sha.Lim ve./'Ein ko.Ver
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Prolili su krv njihovu kao vodu oko Jeruzalema i nema pokapača"
1. Prolili su Izvornik: שָׁפְכוּ [sha.fe.Khu] Gramatika: Glagol korijena שׁפך (š-p-k), Qal perfekt u trećem licu množine. Označava dovršenu radnju prolijevanja tekućine, u ovom slučaju primijenjenu na krv. Značenje: U biblijskom kontekstu, prolijevanje krvi često označava nasilnu smrt, ubojstvo ili žrtvu. Ovdje služi izražavanju masovnog pokolja, obezvređivanja ljudskog života i nemilosrdnosti neprijatelja.
2. krv njihovu Izvornik: דָמָם [da.Ma/m] Gramatika: Imenica דָּם (dam - krv) s priloženim posesivnim sufiksom trećeg lica muškog roda množine (njihova). Značenje: Krv se u Bibliji blisko poistovjećuje sa samim životom odnosno dušom pojedinca. Naglašeno je da se ovdje radi o nevinim životima Božjeg naroda koji su surovo i nepravedno ugašeni.
3. kao vodu Izvornik: כַּמַּיִם [ka./Ma.yim] Gramatika: Prijedlog כּ (k - kao) stopljen s određenim članom (ha) ispred imenice מַיִם (mayim - voda), koja je uvijek u obliku duala/množine. Značenje: Usporedba krvi s vodom snažno ilustrira bezvrijednost stradalih u očima neprijatelja. Ljudski život prosipa se u izobilju, bez imalo obzira ili osjećaja svetosti, jednako lako kao i obična voda.
4. oko Izvornik: סְֽבִיבוֹת [se.Vi.Vot] Gramatika: Imenica u ženskom rodu množine u konstruktnom (spregnutom) stanju od korijena סבב (s-b-b - okružiti), doslovno "okoline od". Značenje: Prikazuje prostorne razmjere destrukcije koja nije ograničena samo na unutrašnjost grada, nego obuhvaća cijelo njegovo područje. Stvara scenu sveopće opsade, potpunog uništenja i smrti sa svih strana.
5. i nema Izvornik: וְאֵין [ve./'Ein] Gramatika: Veznik וְ (ve - i) spojen s česticom apsolutne negacije אֵין (ein), koja izražava potpuno nepostojanje ili odsutnost nečega. Značenje: Označava apsolutnu odsutnost nade, utjehe ili reda. Potpuni izostanak bilo koga tko bi mogao ispuniti temeljnu ljudsku obvezu pojačava dojam strahovitog uništenja društva.
6. pokapača Izvornik: קוֹבֵֽר [ko.Ver] Gramatika: Glagol korijena קבר (q-b-r - pokopati), particip aktivni (Qal) u muškom rodu jednine. Funkcionira kao glagolska imenica za onoga koji vrši radnju ukapanja mrtvih. Značenje: Ostaviti tijelo nepokopano predstavljalo je krajnje sramoćenje, prokletstvo i narušavanje temeljnog dostojanstva na drevnom Bliskom istoku. Ovaj izraz označava vrhunac ljudskog i nacionalnog poniženja pogođenog naroda. Imena: - Jeruzalem [יְֽרוּשָׁלִָם / ye.ru.sha.Lim] (grad) Znači: Temelj Šalema Tvorba: Najvjerojatnije se sastoji od zapadnosemitskog korijena 'y-r-w' (temelj, osnovati) i imena kanaanskog božanstva sumraka i večernje zvijezde 'Šalem' (Shalem). Kasnija rabinska interpretacija tumači ime od 'yir' (grad) ili 'yara' (poučavati) i 'shalom' (mir), pa znači 'Grad mira'.
Ovaj stih (Psalam 79,3) izražava duboku bol, tugu i strahotu zbog razaranja Božjeg grada i pokolja Njegovog naroda. Prikazuje prizor neizmjerne okrutnosti, gdje se ljudski život briše s takvom lakoćom da se krv prolijeva u potocima poput obične vode, potpuno bezvrijedna i zanemarena u očima babilonskih osvajača.
Najstrašniji element te tragedije sažet je na samom kraju – u nedostatku onoga tko bi mrtve pokopao. U biblijskom i cjelokupnom drevnom bliskoistočnom kontekstu, uskraćivanje dostojanstvenog ukopa nije bilo tek logistički problem, već najgori oblik sramoćenja i prokletstva. Stih stoga ne oslikava samo ogroman broj žrtava oko Jeruzalema, nego svjedoči o potpunom kolapsu društvenog poretka u kojem nitko od preživjelih nije ostao tko bi mrtvima iskazao i posljednje, najosnovnije ljudsko poštovanje.