Bog s Nebesa pogleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman, tko traži Boga.
Bog s Nebesa pogleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman, tko traži Boga.
Svi skrenuše, zajedno se izopačiše; nema onoga tko čini dobro, nema ni jednoga.
Zar ne znaju činitelji bezakonja, koji proždiru Moj narod kao da jedu kruh, a Boga ne prizivaju?
Tamo su se silno uplašili gdje straha nije bilo, jer je Bog rasuo kosti onoga koji te opsjeda; posramio si ih, jer ih je Bog odbacio.
O da iz Siona dođe spasenje Izraelu! Kada Bog vrati iz sužanjstva Svoj narod, klicat će Jakov, veselit će se Izrael.
Zar ne znaju činitelji bezakonja, koji proždiru Moj narod kao da jedu kruh, a Boga ne prizivaju?
Zar neće da se orazume koji god čine bezakonje, jedu narod moj kao što jedu hljeb, i ne prizivaju Boga?
הֲלֹא יָדְעוּ פֹּעֲלֵי אָוֶן אֹכְלֵי עַמִּי אָכְלוּ לֶחֶם אֱלֹהִים לֹא קָרָֽאוּ
ha./Lo' ya.de.'U po.'a.Lei 'A.ven 'o.khe.Lei 'A.m/i 'A.khe.lu Le.chem 'E.lo.Him lo' ka.Ra.'u
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zar ne znaju činitelji bezakonja, koji jedu narod moj, jeli su kruh, Boga ne prizvaše"
1. Zar ne znaju Izvornik: הֲלֹא יָדְעוּ [ha-lo' yade'u] Gramatika: Upitna čestica 'ha' spojena s negacijom 'lo' tvori retoričko pitanje. Glagol 'yada' (znati, spoznati) je u Qal perfektu, 3. lice množine. Značenje: Retoričko pitanje izražava božansko zaprepaštenje nad duhovnom sljepoćom zlikovaca. Njihovo 'neznanje' nije manjak intelekta, već svjesno moralno odbacivanje Božje stvarnosti.
2. činitelji bezakonja Izvornik: פֹּעֲלֵי אָוֶן [po'alei 'aven] Gramatika: Konstruktno stanje; aktivni particip glagola 'pa'al' (činiti) vezan uz imenicu 'aven' (zlo, nepravda, ništavilo). Značenje: Ovaj česti starozavjetni izraz opisuje one kojima je grijeh navika i način života. Riječ 'aven' nosi konotaciju destruktivne praznine i zlobe koja uništava zajednicu.
3. koji jedu narod moj Izvornik: אֹכְלֵי עַמִּי ['okhelei 'ammi] Gramatika: Aktivni particip glagola 'akhal' (jesti) u množini i konstruktnom stanju, vezan uz imenicu 'am' (narod) sa sufiksom za 1. lice jednine. Značenje: Snažna metafora izrabljivanja ranjivih slojeva društva. Bog ovdje izražava solidarnost sa svojim potlačenim narodom poistovjećujući se s njim kroz sintagmu 'moj narod'.
4. jeli su kruh Izvornik: אָכְלוּ לֶחֶם ['akhelu lechem] Gramatika: Glagol 'akhal' u Qal perfektu, 3. lice množine, s izravnim objektom 'lechem' (kruh). Značenje: Pisac stvara jezivu igru riječima s prethodnim participom: tlačenje i uništavanje drugih ljudi ovim je zlikovcima postalo jednako rutinski, obično i svakodnevno kao jedenje kruha.
5. Boga ne prizvaše Izvornik: אֱלֹהִים לֹא קָרָאוּ ['Elohim lo' qara'u] Gramatika: Imenica 'Elohim' stavljena je naprijed radi naglaska, ispred negacije 'lo' i glagola 'qara' (zvati, prizivati) u Qal perfektu. Značenje: Krajnja dijagnoza njihovog stanja jest 'praktični ateizam'. Oni žive bez ikakvog straha Božjeg i ne osjećaju potrebu za molitvom ili ovisnošću o Stvoritelju. Imena: - Elohim [אֱלֹהִים / Elohim] (ostalo) Znači: Bog, božanstvo (množina) Tvorba: Oblik množine 'pluralis majestatis' (množina veličanstva) od jednine 'Eloah', koja se općenito izvodi iz semitskog korijena 'el' (moć, snaga, prvak). U ovom psalmu (Ps 53) funkcionira kao Božje vlastito ime, zamjenjujući 'Jahve' iz paralelne verzije u Ps 14.
Ovaj stih (Psalam 53:5 / eng. 53:4) pruža iznimno snažnu kritiku 'praktičnog ateizma' i s njime povezane društvene nepravde. Kroz živopisnu i zastrašujuću metaforu, psalmist opisuje korumpirane moćnike kojima je iskorištavanje slabijih postalo toliko normalno da ga izjednačavaju sa svakodnevnim objedovanjem kruha. Njihov zločin nije samo okrutnost, već duboka duhovna izopačenost.
Temeljni problem ovih 'činitelja bezakonja' nije puko neznanje, već svjesno isključivanje Boga iz vlastitog života i djelovanja. Odbijanjem da Ga zazovu u molitvi, oni demonstriraju nedostatak poniznosti i potpunu odsutnost straha Božjega, što neizbježno rezultira izrabljivanjem bližnjih. Stih nas podsjeća da istinsko bogoštovlje (zazivanje Boga) neizbježno sa sobom nosi i ispravan odnos prema bližnjemu, kojega Bog brižno naziva 'moj narod'.