Sa Siona, savršenstva ljepote, Bog zasja.
Sa Siona, savršenstva ljepote, Bog zasja.
Neka dođe Bog naš i neka ne šuti. Pred Njim oganj proždire, a oko Njega silno bjesni oluja.
On poziva Nebesa odozgo i Zemlju, kako bi sudio narodu Svome.
"Skupite Mi Moje pobožnike, koji nad žrtvom sklopiše Moj Savez."
A Nebesa navješćuju Njegovu Pravednost, jer Bog je Sudac. Sela.
On poziva Nebesa odozgo i Zemlju, kako bi sudio narodu Svome.
Doziva nebo ozgo i zemlju, da sudi narodu svojemu:
יִקְרָא אֶל הַשָּׁמַיִם מֵעָל וְאֶל הָאָרֶץ לָדִין עַמּֽוֹ
yik.Ra' 'el- ha./sha.Ma.yim me./'Al ve./'el- ha./'A.retz la./Din a.M/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zvat će k nebesima odozgo i k zemlji da sudi narodu svom"
1. Zvat će Izvornik: יִקְרָא [yikra'] Gramatika: Glagol u Qal imperfektu, 3. lice jednine muškog roda. U hebrejskom jeziku imperfekt ovdje označava trajnu radnju ili radnju koja tek slijedi. Značenje: Predstavlja autoritativan Božji glas koji odjekuje svemirom. Bog preuzima ulogu tužitelja i Vrhovnog suca koji saziva kozmičku sudnicu.
2. k nebesima odozgo Izvornik: אֶל הַשָּׁמַיִם מֵעָל ['el hashamayim me'al] Gramatika: Prijedlog 'el (k) s imenicom šamajim (nebesa) koja ima određeni član, i prilogom me'al (odozgo). Riječ za nebesa je u formi duala/plurala. Značenje: Nebesa su pozvana kao prvi svjedok. Riječ 'odozgo' naglašava transcendentnu sferu iz koje Bog djeluje i suverenost Njegovog suda.
3. i k zemlji Izvornik: וְאֶל הָאָרֶץ [ve'el ha'aretz] Gramatika: Sastoji se od veznika vav (i), prijedloga 'el (k) i imenice 'erec (zemlja) s određenim članom. Značenje: Zemlja je drugi svjedok sazvan na suđenje. Spajanje 'neba i zemlje' klasični je biblijski merizam koji obuhvaća cjelokupno stvorenje kao svjedoke saveza.
4. da sudi Izvornik: לָדִין [ladin] Gramatika: Spoj prijedloga lamed (za, da) i Qal infinitiv konstrukta glagola din (suditi). Lamed ukazuje na svrhu glagola na početku stiha. Značenje: Pojam suđenja (din) u Bibliji ne označava nužno samo osudu, već uspostavu poremećenog reda, izricanje pravde i obranu potlačenih unutar saveza.
5. narodu svom Izvornik: עַמּֽוֹ ['ammo] Gramatika: Imenica 'am (narod) na koju je dodan pronominalni sufiks 3. lica jednine muškog roda (njegov). Značenje: Ovaj izraz podsjeća na intiman, ekskluzivan odnos Boga s Njegovim narodom. Unatoč pozivu na sud, Izrael ostaje 'Njegov narod', što ukazuje na to da je cilj suda obnova, a ne puko uništenje.
Stih prikazuje veličanstvenu proročko-teofaničnu scenu iz Psalma 50, u kojoj Bog uzima ulogu Vrhovnog suca na kozmičkom sudu. Pozivajući nebo i zemlju kao nepristrane svjedoke, Bog se oslanja na praksu drevnih ugovora gdje se zazivaju sile stvorenja da posvjedoče o vjernosti ili nevjernosti odredbama Saveza.
Poruka ovog stiha duboko je teološka: Božji sud nad Njegovim narodom odvija se pred cijelim svemirom jer se radi o Božjem vlastitom narodu i o povredi odnosa s Bogom. Ipak, sama činjenica da ih Bog i dalje naziva 'narodom svojim' pruža temelj nade, naglašavajući da Njegova presuda ima za cilj ispravljanje ponašanja, pročišćenje licemjerja u bogoslužju i povratak istinskoj vjernosti.