Smiluj mi se, Jahve, jer sam u nevolji; usahnu od jada oko moje, duša moja i utroba moja.
Smiluj mi se, Jahve, jer sam u nevolji; usahnu od jada oko moje, duša moja i utroba moja.
Jer život mi iščeznu u jadu, a moje godine u uzdisanju; snaga moja posrće zbog moje krivnje i kosti moje propadaju.
Svim svojim neprijateljima postao sam sramota, a svojim susjedima osobito, te strah svojim znancima; oni koji me vide vani, bježe od mene.
Zaboravljen sam iz srca kao mrtvac, postadoh kao izgubljena posuda.
Jer čuo sam klevetu mnogih, užas unaokolo; vijećajući zajedno protiv mene, naumiše mi život oduzeti.
Svim svojim neprijateljima postao sam sramota, a svojim susjedima osobito, te strah svojim znancima; oni koji me vide vani, bježe od mene.
Od množine neprijatelja svojih postadoh potsmijeh i susjedima svojim, i strašilo znancima svojim; koji me vide na ulici, bježe od mene.
מִכָּל צֹרְרַי הָיִיתִי חֶרְפָּה וְלִשֲׁכֵנַי מְאֹד וּפַחַד לִֽמְיֻדָּעָי רֹאַי בַּחוּץ נָדְדוּ מִמֶּֽנִּי
mi./kol tzo.re.Ra/i ha.Yi.ti cher.Pah ve./li./sha.khe.Na/i me.'Od u./Fa.chad li/m.yu.Da.'A/i ro.'A/i ba./Chutz na.de.Du mi.Me./ni
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Od svih neprijatelja mojih postao sam sramota, i susjedima mojim veoma, i strah znancima mojim; koji me vide vani bježe od mene."
1. neprijatelja mojih Izvornik: צֹרְרַי [tzo.re.ra.i] Gramatika: Particip aktivni u množini sa sufiksom za prvo lice jednine. Dolazi od glagolskog korijena צָרַר (tzarar), koji doslovno znači vezati, stisnuti ili tlačiti. Značenje: Označava one koji aktivno uzrokuju tjeskobu i pritišću psalmista. Slika neprijatelja ovdje nije samo vojna, već intimna i duboko uznemirujuća.
2. sramota Izvornik: חֶרְפָּה [cher.pah] Gramatika: Ženska imenica u jednini, u apsolutnom stanju. Izvedena iz korijena חָרַף (charaf) koji znači rugati se, grditi ili sramotiti. Značenje: Predstavlja stanje javnog poniženja i potpunog društvenog izopćenja. Psalmist nije samo u opasnosti, već je postao predmetom prezira u svojoj vlastitoj zajednici.
3. veoma Izvornik: מְאֹד [me.'od] Gramatika: Prilog koji pojačava značenje, a prevodi se kao jako, silno ili veoma. Neki gramatičari smatraju da ovdje funkcionira gotovo kao imenica ('silna sramota'), vizualno i gramatički preuzimajući težinu poniženja. Značenje: Ističe ekstremni stupanj psalmistovog stradanja koje je najteže upravo pred njegovim najbližim susjedima. Ovaj mali prilog naglašava dubinu i intenzitet njegove izolacije.
4. i strah Izvornik: וּפַחַד [u.fa.chad] Gramatika: Muška imenica u jednini (פַחַד - pachad) spojena s veznikom 'waw' (i). Često se koristi za opisivanje drhtanja od straha ili užasa pred nekom prijetnjom. Značenje: Njegovi znanci ne osjećaju samo nelagodu, već duboki, paraližirajući strah od druženja s njim. To ukazuje da je njegova nevolja shvaćena kao zarazna kletva ili neposredna Božja kazna od koje treba pobjeći.
5. znancima mojim Izvornik: לִֽמְיֻדָּעָי [li.m.yu.da.'a.i] Gramatika: Particip pasivni u Pual obliku (od glagola יָדַע - yada, znati) spojen s prijedlogom 'le' (prema/za) i sufiksom prvog lica jednine. Doslovno znači 'onima koji su mi poznati'. Značenje: Riječ ukazuje na bliske poznanike, intimne prijatelje ili obitelj. Izdaja, distanca i napuštanje od strane onih koji ga najbolje poznaju nanose mu najveću psihološku bol.
6. bježe Izvornik: נָדְדוּ [na.de.du] Gramatika: Glagol u perfektu trećeg lica množine (Qal stem). Korijen נָדַד (nadad) znači lutati, bježati, lepršati ili brzo uzmicati poput ptice. Značenje: Izražava brzu i instinktivnu fizičku reakciju ljudi koji ga izbjegavaju čim ga ugledaju na ulici. Njegova puka prisutnost izaziva paniku i žurbu da se što prije udalje iz njegove blizine.
Ovaj stih (dio 31. Psalma) majstorski stupnjuje potpunu društvenu izolaciju i psihološku patnju nedužnika koji je postao izopćenikom. Njegova bol progresivno raste krećući se od vanjskih neprijatelja prema unutrašnjem krugu: on više nije izložen samo 'tlačiteljima', već je postao sramota za 'susjede', izvor užasnog straha za 'znance', sve dok ne dovede do fizičkog bijega onih koji ga slučajno susretnu na ulici.
Ova slika dubokog odbacivanja, gdje se ljudsko društvo instinktivno povlači od patnika smatrajući ga pod Božjim prokletstvom, klasičan je starozavjetni motiv patnje koji se može vidjeti u knjizi o Jobu i kod proroka Jeremije. Kršćanska tradicija u ovim redcima snažno prepoznaje mesijansko pretkazanje Kristove muke i križa, kada su ga napustili, zatajili i od njega pobjegli svi njegovi učenici i poznanici.