Čuj, Jahve, glas moj kad vapijem, smiluj mi se i usliši me!
Čuj, Jahve, glas moj kad vapijem, smiluj mi se i usliši me!
Tebi reče srce moje: "Tražite Moje Lice!" Tvoje Lice, Jahve, tražit ću.
Ne skrivaj od mene Lica Svoga, ne odbij u Gnjevu slugu Svoga! Ti si bio moja Pomoć; ne napuštaj me i ne ostavljaj me, Bože Spasenja moga!
Jer otac moj i majka moja ostaviše me, a Jahve će me prihvatiti.
Pouči me, Jahve, putu Tvome i vodi me ravnom stazom zbog onih koji me vrebaju.
Ne skrivaj od mene Lica Svoga, ne odbij u Gnjevu slugu Svoga! Ti si bio moja Pomoć; ne napuštaj me i ne ostavljaj me, Bože Spasenja moga!
Nemoj odvratiti od mene lica svojega, nemoj u gnjevu ostaviti sluge svojega; budi pomoćnik moj; nemoj me odbiti, i nemoj me ostaviti, Bože, spasitelju moj!
אַל תַּסְתֵּר פָּנֶיךָ מִמֶּנִּי אַֽל תַּט בְּאַף עַבְדֶּךָ עֶזְרָתִי הָיִיתָ אַֽל תִּטְּשֵׁנִי וְאַל תַּֽעַזְבֵנִי אֱלֹהֵי יִשְׁעִֽי
'al- tas.Ter pa.Nei./kha mi.me./Ni 'al- tat- be./'Af 'av.De./kha 'ez.ra.T/i ha.Yi.ta 'al- ti.te.She./ni ve./'al- ta.'az.Ve./ni 'e.lo.Hei yish.'/I
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nemoj sakriti lice tvoje od mene, nemoj skrenuti u gnjevu slugu svoga, pomoć moja bio si, nemoj ostaviti me i nemoj napustiti me, Bože spasenja moga."
1. sakriti Izvornik: תַּסְתֵּר [tas.Ter] Gramatika: Hifil imperfekt, 2. lice jednine muškog roda od glagolskog korijena 'satar'. Hifil konjugacija ovdje označava kauzativnu (uzročnu) radnju, odnosno aktivno skrivanje. Značenje: Skrivanje Božjeg lica snažna je biblijska metafora za uskraćivanje blagoslova, milosti i zaštite. Psalmista moli Boga da mu ne uskrati svoju spasonosnu prisutnost.
2. lice tvoje Izvornik: פָּנֶיךָ [pa.Nei./kha] Gramatika: Imenica 'panim' (lice) koja se u hebrejskom pojavljuje isključivo u množini (pluralia tantum), ovdje sa pronominalnim sufiksom 2. lica jednine. Značenje: U biblijskoj misli, lice predstavlja samu osobu, njenu prisutnost i naklonost (poput Aronovog blagoslova). Imati Božje lice okrenuto prema sebi znači uživati puninu života i Božje odobravanje.
3. skrenuti / odbaciti Izvornik: תַּט [tat] Gramatika: Hifil jusiv (skraćeni oblik imperfekta koji izražava negativnu zapovijed ili molbu uz česticu 'al') od korijena 'natah' (nagnuti, skrenuti, odgurnuti). Značenje: Riječ opisuje oštru gestu odgurivanja ili odbacivanja sluge od sebe uslijed gnjeva. Izražava autoritet gospodara, ali i strah molitelja od božanske osude.
4. ostaviti me Izvornik: תִּטְּשֵׁנִי [ti.te.She./ni] Gramatika: Qal imperfekt, 2. lice jednine muškog roda od korijena 'natash' (ostaviti, pustiti da leži), sa sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Glagol nosi sliku ostavljanja nečega na cjedilu, nezaštićeno i prepušteno opasnostima. Molitelj priznaje svoju potpunu ranjivost i ovisnost o Božjoj trajnoj brizi.
5. napustiti me Izvornik: תַּֽעַזְבֵנִי [ta.'az.Ve./ni] Gramatika: Qal imperfekt od korijena 'azav' (ostaviti, napustiti, prekinuti vezu) sa pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Korijen 'azav' označava duboki prekid saveznog ili osobnog odnosa. Predstavlja najveći strah starozavjetnog vjernika - biti zaboravljen i prepušten vlastitoj sudbini bez Božjeg oslonca.
6. Bože spasenja moga Izvornik: אֱלֹהֵי יִשְׁעִֽי ['e.lo.Hei yish.'/I] Gramatika: Imenica 'elohim' u konstruktnom stanju (status constructus) povezana s imenicom 'yesha' (spasenje) koja na sebi nosi posesivni sufiks 1. lica jednine. Značenje: Ova titula usidruje nadu psalmistovog vapaja, podsjećajući na prošla izbavljenja. Korijen 'yasha' etimološki nosi ideju prostranosti, oslobađanja od tjeskobe i ograničenja u koje čovjeka stavlja nevolja.
Ovaj stih iz Psalma 27 vrhunac je emotivnog i duhovnog previranja u kojem se psalmista suočava sa strahom od božanskog napuštanja. Molitva se gradi na nizu od četiri negativne zapovijedi (nemoj sakriti, nemoj skrenuti, nemoj ostaviti, nemoj napustiti) koje odražavaju duboku egzistencijalnu tjeskobu, ali i apsolutnu ovisnost o Božjoj prisutnosti. Motivacija za ovakav snažan vapaj temelji se na prošlom iskustvu: 'pomoć moja bio si'.
Teološka srž stiha nalazi se u razumijevanju Božjeg lica i prisutnosti kao jedinog izvora sigurnosti i života. Odbacivanje od strane Boga (osobito u gnjevu) za starozavjetnog čovjeka gore je od same fizičke smrti. Zato se stih dramatično zaključuje izrazom krajnjeg povjerenja, nazivajući Boga 'Bogom moga spasenja'. Psalmista podsjeća Boga na Njegov vlastiti karakter i saveznu vjernost, pronalazeći utjehu u činjenici da Bog koji spašava neće ostaviti onoga kojeg je već ranije izbavio.