Tebi reče srce moje: "Tražite Moje Lice!" Tvoje Lice, Jahve, tražit ću.
Tebi reče srce moje: "Tražite Moje Lice!" Tvoje Lice, Jahve, tražit ću.
Ne skrivaj od mene Lica Svoga, ne odbij u Gnjevu slugu Svoga! Ti si bio moja Pomoć; ne napuštaj me i ne ostavljaj me, Bože Spasenja moga!
Jer otac moj i majka moja ostaviše me, a Jahve će me prihvatiti.
Pouči me, Jahve, putu Tvome i vodi me ravnom stazom zbog onih koji me vrebaju.
Ne predaj me volji mojih neprijatelja, jer ustadoše protiv mene lažni svjedoci i onaj koji diše nasiljem.
Jer otac moj i majka moja ostaviše me, a Jahve će me prihvatiti.
Jer otac moj i mati moja ostaviše me; ali Gospod neka me prihvati.
כִּי אָבִי וְאִמִּי עֲזָבוּנִי וַֽיהוָה יַֽאַסְפֵֽנִי
ki- 'a.V/i ve./'i.M/i 'a.za.Vu./ni va./Yah.weh Ya.'as.Fe./ni
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jer otac moj i majka moja ostaviše me, a Jahve prihvatit će me."
1. jer / iako Izvornik: כִּי [ki] Gramatika: Prijedlog ili veznik koji može imati uzročno ('jer'), pogodbene ('ako') ili dopusno ('iako') značenje. U ovom kontekstu stručnjaci ga najčešće tumače u dopusnom smislu (iako/premda). Značenje: Služi za uvođenje snažnog kontrasta. Uspostavlja pretpostavku o najgoroj mogućoj ljudskoj tragediji kako bi istaknuo veličinu Božje reakcije na nju.
2. otac moj i majka moja Izvornik: אָבִי וְאִמִּי ['a.V/i ve./'i.M/i] Gramatika: Imenice 'otac' (av) i 'majka' (em) vezane su uz prisvojni sufiks prvog lica jednine. Povezane su veznikom 'vav' (i). Značenje: Ove riječi predstavljaju najsnažniju, najprirodniju i najčvršću ljudsku zajednicu. Gubitak roditeljske zaštite arhetipska je slika potpune ranjivosti i bespomoćnosti.
3. ostaviše me Izvornik: עֲזָבוּנִי ['a.za.Vu./ni] Gramatika: Glagol korijena עָזַב ('azav) u perfektnom vremenu (qal), treće lice množine, uz dodan pronominalni sufiks za objekt prvog lica jednine ('me'). Značenje: Označava čin napuštanja, ostavljanja nekoga bez pomoći, potpore ili zaštite. Ukazuje na činjenicu da čak i najidealnija ljudska ljubav može zatajiti ili nestati (zbog smrti, životnih okolnosti ili izdaje).
4. a Jahve Izvornik: וַֽיהוָה [va./Yah.weh] Gramatika: Vlastito Božje ime (Tetragramaton) ispred kojeg stoji prefiksni veznik 'vav'. Veznik ovdje ima adverzativno, suprotno značenje ('a', 'ali'). Značenje: Jasno i izravno suprotstavlja nepromjenjivost Božjeg karaktera i Njegove pouzdane prisutnosti nestalnosti i krhkosti svake zemaljske sigurnosti.
5. prihvatit će me Izvornik: יַֽאַסְפֵֽנִי [Ya.'as.Fe./ni] Gramatika: Glagol korijena אָסַף ('asaf) u imperfektu (qal), treće lice jednine, sa sufiksom za prvo lice jednine ('me'). Imperfekt ovdje izražava trajnu sigurnost i buduće djelovanje. Značenje: Doslovno znači 'sabrati', 'okupiti' ili 'primiti nekoga pod svoj krov'. Prikazuje Boga ne kao dalekog promatrača, već kao aktivnog skrbnika koji udomljuje beskućnika i postaje mu novi Roditelj. Imena:
- Jahve [יהוה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / On daje da postane Tvorba: Tetragramaton (JHVH) izveden je najvjerojatnije iz arhaičnog oblika hebrejskog glagola 'havah' (biti, postajati), u nesvršenom obliku (qal) ili uzročnom obliku (hiphil). Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog tumači svoje ime Mojsiju glagolom postojanja: 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam / Ja ću biti koji ću biti).
Ovaj redak iz 27. psalma (Psalam 27,10) predstavlja jedan od najutješnijih i najdubljih prikaza Božje ljubavi u hebrejskoj poeziji. Psalmist koristi vrlo snažnu, kontrastnu sliku: s jedne strane nalazi se mogućnost sloma najčvršćih ljudskih veza – onih između djeteta i njegovih roditelja. Bilo da se radi o napuštanju kroz uskraćivanje ljubavi ili, što je neizbježno u ljudskom životu, napuštanju uslijed smrti i prolaznosti, čovjek je na zemlji suočen s temeljnom egzistencijalnom samoćom i bespomoćnošću.
S druge strane, to mučno ljudsko iskustvo ostavljenosti postaje pozornica na kojoj se očituje narav božanske skrbi. Glagol 'asaf' predivno oslikava intiman čin udomljavanja i posvajanja; Bog je Onaj koji skuplja odbačeno, sabire raspršeno i prima u svoj dom ono što je ostalo bez ikakve zaštite. Glavna poruka ovog stiha je nepokolebljivo ohrabrenje: ljudska naklonost, koliko god bila snažna i prirodna, uvijek je ograničena, dok je Božja ljubav bezuvjetna i predstavlja krajnju utvrdu u kojoj čovjek nikada ne ostaje siroče.