Aleluja! Hvalite Jahvu s Nebesa, hvalite Ga u visinama!
Aleluja! Hvalite Jahvu s Nebesa, hvalite Ga u visinama!
Hvalite Ga, svi Njegovi anđeli, hvalite Ga, sve Njegove vojske!
Hvalite Ga, sunce i mjeseče, hvalite Ga, sve sjajne zvijezde!
Hvalite Ga, Nebesa nebeska, i vode koje su nad Nebesima.
Neka hvale Ime Jahve jer On zapovjedi i biše stvoreni.
Hvalite Ga, sunce i mjeseče, hvalite Ga, sve sjajne zvijezde!
Hvalite ga, sunce i mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde sjajne!
הַֽלְלוּהוּ שֶׁמֶשׁ וְיָרֵחַ הַלְלוּהוּ כָּל כּוֹכְבֵי אֽוֹר
Ha.lu./hu She.mesh ve./ya.Re.ach ha.Lu./hu kol- Kokh.vei 'or
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Hvalite njega sunce i mjesec hvalite njega sve zvijezde svjetlosti"
1. hvalite njega Izvornik: הַֽלְלוּהוּ [haleluhu] Gramatika: Piel imperativ, 2. lice množine muškog roda od korijena h-l-l (הלל), sa sufiksom 3. lica jednine muškog roda (-hu). Značenje: Glagol u Piel konjugaciji označava intenzivnu, radosnu i glasnu hvalu. U ovom kontekstu stvara se personifikacija kojom se neživa priroda poziva na slavljenje Stvoritelja.
2. sunce i mjesec Izvornik: שֶׁמֶשׁ וְיָרֵחַ [shemesh veyareach] Gramatika: Dvije imenice u apsolutnom stanju, povezane veznikom vav (i). Značenje: Ova dva nebeska tijela dominiraju danom i noći u ljudskoj percepciji vremena. Iako su ih mnogi drevni narodi obožavali kao bogove, ovdje se naglašava da su to tek stvorenja u potpunosti podređena Bogu.
3. sve zvijezde svjetlosti Izvornik: כָּל כּוֹכְבֵי אֽוֹר [kol kokhvei or] Gramatika: Fraza u konstruktnom stanju (status constructus) gdje su 'zvijezde' vezane uz imenicu 'svjetlost', a svemu prethodi riječ 'sve' (kol) koja obuhvaća cjelinu. Značenje: Izraz naglašava sjaj i nepregledno mnoštvo zvijezda na noćnom nebu. Samim svojim postojanjem, poretkom i isijavanjem svjetlosti, one pasivno slave Boga pokazujući njegovu nevjerojatnu moć i mudrost.
Ovaj stih (Psalam 148,3) dio je sveobuhvatnog poziva cijelom kozmosu da slavi svoga Stvoritelja. Personificirajući sunce, mjesec i zvijezde, psalmist izražava duboku misao da cjelokupno stvaranje ima zajedničku, temeljnu svrhu: odavati slavu Bogu svojim postojanjem.
Teološki, ovaj stih predstavlja i snažnu, suptilnu polemiku protiv idolopoklonstva drevnog Bliskog istoka. Dok su okolni narodi obožavali nebeska tijela kao božanstva (poput boga sunca ili boga mjeseca), biblijski ih autor spušta na razinu pukih stvorenja koja ponizno služe i hvale jedinog istinskog Boga. Njihova svjetlost nije znak njihove božanske moći, već predivna refleksija slave onoga koji ih je stvorio.