Početna ›

Psalam 141,7 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Neka me pravednik udari iz milosrđa i neka me ukori; to je ulje za glavu, neka ga glava moja ne odbije, jer molitva je moja i dalje protiv njihovih zlodjela.

Bačeni su niz stijenu njihovi suci i čut će moje riječi, jer su ugodne.

Kao kad se ore i razbija zemlja, rasute su naše kosti u ždrijelu Podzemlja.

Jer k Tebi su, Jahve, Gospodine, oči moje; u Tebi utočište nađoh, ne izlij dušu moju.

Sačuvaj me od zamke koju mi postaviše i od klopki bezakonika.

Biblija

Kao kad se ore i razbija zemlja, rasute su naše kosti u ždrijelu Podzemlja.

Daničić-Karadžić

Kao kad ko siječe i teše, tako se razletješe kosti naše do čeljusti paklenijeh.

Original

כְּמוֹ פֹלֵחַ וּבֹקֵעַ בָּאָרֶץ נִפְזְרוּ עֲצָמֵינוּ לְפִי שְׁאֽוֹל

Izgovor

ke.Mo fo.Le.ach u./vo.Ke.a' ba./'A.retz nif.ze.Ru 'a.tza.Mei./nu le./Fi she.'ol

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Kao onaj-koji-ore i-onaj-koji-razbija po-zemlji, rasute-su kosti-naše na-ustima Šeola."

Analiza

1. onaj koji ore Izvornik: פֹלֵחַ [fo.Le.ach] Gramatika: Aktivni particip glagola 'palah' (פלח) u Qal deblu. Označava trajnu radnju oranja zemlje ili cijepanja drva. Značenje: Sugerira nasilnu, agresivnu silu koja kida i razdvaja ono što je cjelovito. Zemlja gubi svoj oblik pred oruđem, što postaje vizualna metafora brutalnog lomljenja života.

2. i onaj koji razbija Izvornik: וּבֹקֵעַ [u./vo.Ke.a'] Gramatika: Veznik 'vav' (i) spojen s aktivnim participom glagola 'baka' (בקע) u Qal deblu. Doslovno znači sjeći, provaliti ili rascijepiti na pola. Značenje: Uz prethodnu riječ snažno pojačava dojam destrukcije. Slika orača ili drvosječe prenosi se na neumoljivost i snagu kojom se lome pravednici pred udarcima zla.

3. rasute su Izvornik: נִפְזְרוּ [nif.ze.Ru] Gramatika: Glagol 'pazar' (פזר) u Nifal deblu (pasiv), perfekt, 3. lice množine. Izražava stanje bivanja nasilno razbacanim na sve strane. Značenje: Nepokopane, razbacane kosti na drevnom su Bliskom Istoku predstavljale najveću sramotu, oskvrnuće i prokletstvo. Ovaj pasiv naglašava potpunu bespomoćnost žrtava i krajnje poniženje.

4. kosti naše Izvornik: עֲצָמֵינוּ ['a.tza.Mei./nu] Gramatika: Imenica 'ecem' (עֶצֶם) u množini i konstruktnom stanju (status constructus), povezana sa pronominalnim sufiksom 1. lica množine. Značenje: Kosti simboliziraju najdublju srž, snagu i identitet ljudskog bića. Njihovo uništavanje i razbacivanje označava doslovno brisanje i ništenje postojanja same zajednice.

5. na ustima Izvornik: לְפִי [le./Fi] Gramatika: Prijedlog 'le' (na, prema, do) i imenica 'pe' (usta) u konstruktnom stanju ('pi'). Doslovno 'na/prema ustima'. Značenje: Ova fraza personificira smrt kao gladno živo biće s razjapljenim čeljustima. Naglašava zastrašujuću blizinu neposredne smrti i ruba provalije s kojeg nema povratka. Imena: - Šeol [שְׁאֽוֹל / she.'ol] (ostalo) Znači: Etimologija je nesigurna; moguća značenja su 'mjesto propitivanja', 'jama' ili 'podzemni svijet'. Tvorba: Pojam se najčešće povezuje s glagolom 'sha'al' (שָׁאַל) koji znači pitati ili tražiti, sugerirajući mjesto koje nezajažljivo traži još mrtvih. Neki ga jezični stručnjaci izvode i iz korijena za pukotinu u zemlji.

Zaključak

Ovaj redak (Psalam 141,7) predočava iznimno mračnu, ali snažnu sliku patnje, ranjivosti i potpunog uništenja. Psalmist koristi brutalnu metaforu iz svakodnevnog života — razbijanje tvrdih gruda zemlje plugom ili cijepanje komada drva — kako bi oslikao razmjere nasilja nad svojim narodom. Njihovi životi i identiteti smrvljeni su do te mjere da su im najtvrđi dijelovi tijela, kosti, doslovno razbacani po tlu bez dostojanstva ukopa.

Posebno je jeziva slika tih razbacanih kostiju 'na ustima Šeola', koja personificira carstvo mrtvih kao divovsko čudovište razjapljenih ralja koje se sprema progutati njihove ostatke. Ostavljenost nezaštićenih kostiju na milost i nemilost predstavlja vrhunac povijesne sramote, ali u kontekstu psalma istovremeno služi i kao dramatičan vapaj Bogu za hitnu intervenciju. Pravednici su dovedeni do samog ruba apsolutnog ništavila te jedino Božje djelovanje može spriječiti da ih Šeol zauvijek proguta.