Onome koji vodi Svoj narod kroz pustinju, jer vječno je Milosrđe Njegovo.
Onome koji vodi Svoj narod kroz pustinju, jer vječno je Milosrđe Njegovo.
Onomu koji udara velike kraljeve, jer dovijeka je Njegovo Milosrđe.
I pobi moćne kraljeve, jer dovijeka je Milosrđe Njegovo.
Sihona, kralja amorejskoga, jer vječno je Milosrđe Njegovo.
i Oga, kralja Bašana, jer dovijeka je Milosrđe Njegovo.
I pobi moćne kraljeve, jer dovijeka je Milosrđe Njegovo.
I izgubi careve znatne; jer je dovijeka milost njegova;
וַֽיַּהֲרֹג מְלָכִים אַדִּירִים כִּי לְעוֹלָם חַסְדּֽוֹ
Va/i.ya.ha.rog me.la.Khim 'a.di.Rim ki le./'o.Lam chas.D/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ubi kraljeve moćne, jer dovijeka [je] milosrđe njegovo."
1. I ubi Izvornik: וַֽיַּהֲרֹג [vayyaharog] Gramatika: Vav konsekutivni uz imperfekt Qal, 3. lice jednine muškog roda od korijena h-r-g (הָרַג). Služi za izražavanje narativne prošlosti, nastavljajući se na prethodne događaje iz psalma. Značenje: Glagol opisuje snažan čin Božjeg suda i oslobođenja. Fizičko uklanjanje tiranije i neprijatelja promatra se kao nužan čin Božjeg djelovanja u svrhu spašavanja svog naroda.
2. kraljeve Izvornik: מְלָכִים [melakhim] Gramatika: Imenica muškog roda u množini, u apsolutnom stanju. Korijen je m-l-k (מָלַךְ), što označava vladanje. Značenje: Ova riječ predstavlja vrhunac zemaljske političke i vojne moći. Služi kao kontrast koji naglašava da je Božji autoritet daleko iznad bilo kojeg ovozemaljskog vladara.
3. moćne Izvornik: אַדִּירִים ['adirim] Gramatika: Pridjev muškog roda u množini od korijena a-d-r (אָדַר), što znači biti širok, velik, veličanstven ili slavan. Značenje: Naglašava ljudsku veličinu, snagu i zastrašujući ugled neprijatelja. Njihov pad pokazuje da nikakva zemaljska sila, bez obzira na njenu slavu, ne može stati na put Bogu.
4. dovijeka Izvornik: לְעוֹלָם [le'olam] Gramatika: Sastoji se od prijedloga le- (לְ, za, na) i imenice 'olam (עוֹלָם), koja označava dugo, neograničeno trajanje, vječnost. Značenje: Ukazuje na trajnu, nepromjenjivu i bezvremensku narav Božjeg karaktera. Njegova spasonosna djela u vremenu odraz su Njegove vječnosti.
5. milosrđe njegovo Izvornik: חַסְדּֽוֹ [chasdo] Gramatika: Imenica muškog roda jednine hesed (חֶסֶד) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine (njegov). Značenje: Hesed je temeljni biblijski koncept koji obuhvaća saveznu vjernost, nepokolebljivu ljubav i milost. Ovdje izravno povezuje pobjedu nad tlačiteljima s Božjom obvezom da aktivno štiti svoj narod.
Ovaj stih iz Psalma 136 slavi Boga kao suverenoga Gospodara povijesti koji aktivno izbavlja svoj narod. Središnji je element prividni teološki paradoks: nasilan čin uništavanja i ubijanja moćnih zemaljskih kraljeva izravno se pripisuje i objašnjava Božjom vječnom milošću ('hesed'). U biblijskom poimanju pravde, osuda i uništenje okrutnih tlačitelja predstavlja nužno naličje spasenja za nemoćne i potlačene.
Za drevnog Izraelca, Božja vjerna ljubav nije bila tek apstraktna emocija, već vrlo konkretno, ponekad i surovo djelovanje u povijesti kojim On izvršava svoja savezna obećanja. Ovaj refren, koji ritmički odzvanja kroz cijeli psalam, podsjeća molitelja da Božja predanost i ljubav prema Njegovima nadilaze svaku silu i ostaju postojani dovijeka.