Blaženi oni koji čuvaju Njegova Svjedočanstva, svim Ga srcem traže.
Blaženi oni koji čuvaju Njegova Svjedočanstva, svim Ga srcem traže.
Zaista, ne čine nepravdu, putovima Njegovim hode.
Ti si zapovjedio da se Tvoje Naredbe pomno čuvaju.
O, kad bi moji putovi bili utvrđeni da čuvam Tvoje Propise!
Tada se neću postidjeti gledajući na sve Tvoje Zapovijedi.
Ti si zapovjedio da se Tvoje Naredbe pomno čuvaju.
Ti si dao zapovijesti svoje, da se čuvaju dobro.
אַתָּה צִוִּיתָה פִקֻּדֶיךָ לִשְׁמֹר מְאֹֽד
'A.tah tzi.Vi.tah fi.ku.Dei./cha li/sh.Mor me.'Od
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ti si zapovjedio propise tvoje čuvati veoma."
1. si zapovjedio Izvornik: צִוִּיתָה [tzivita] Gramatika: Glagol u Piel vrsti (intenzivna aktivna radnja), perfekt, drugo lice jednine. Izražava autoritativnu, čvrstu i obvezujuću zapovijed. Značenje: Ukazuje na Boga kao apsolutnog autoriteta i suverenog Zakonodavca čije upute nisu tek savjeti, već jasne uredbe koje zahtijevaju bespogovornu poslušnost.
2. propise tvoje Izvornik: פִקֻּדֶיךָ [pikudeha] Gramatika: Imenica muškog roda u množini, konstruktno stanje sa sufiksom drugog lica jednine. Korijen 'paqad' usko je vezan uz nadgledanje, provjeru ili vizitaciju. Značenje: Riječ specifično označava detaljne upute, naloge ili mandate dane od strane nadstojnika. Naglašava da Bog s pažnjom bdije i nadgleda kako se Njegova volja izvršava u našem životu.
3. čuvati Izvornik: לִשְׁמֹר [lišmor] Gramatika: Prijedlog 'le' (za, da) spojen s infinitivom konstruktnim Qal vrste. Ovdje izražava namjeru i svrhu izdavanja Božjih zapovijedi. Značenje: Korijen 'shamar' prvenstveno znači stražariti, pomno paziti i štititi nešto vrijedno. Vjernik je pozvan biti aktivni i budni čuvar Božje riječi, štiteći je od zanemarivanja i kompromisa.
4. veoma Izvornik: מְאֹֽד [me'od] Gramatika: Prilog koji intenzivira radnju u superlativ, a izvorno kao imenica označava snagu, mnoštvo ili obilje. Značenje: Zahtijeva ultimativnu predanost, revnost i maksimalan napor u poslušnosti. Ne ostavlja nimalo prostora za polovičnost, već traži vršenje volje Božje cijelim bićem i svom snagom.
Ovaj stih iz Psalma 119 snažno naglašava Božji suverenitet u davanju Zakona i ultimativnu odgovornost čovjeka da ga poštuje. Naglasak je duboko osoban i relacijski – 'Ti' (Bog) si zapovjedio 'tvoje' propise. Takav izravan, božanski izvor mandata automatski podiže važnost njihova držanja na najvišu moguću razinu, zbog čega su zapovijedi dane ne kao puki usputni savjeti, nego kao obvezujuća pravila koja strogo oblikuju cijeli život i put vjernika.
Snažan kontrast između nebeskog autoriteta i ljudske obveze dodatno je intenziviran riječju 'veoma' (me'od). Vjernik ne smije Božjim propisima pristupati ležerno, rutinski ili prigodno; on ih mora 'čuvati' kao najveću dragocjenost, stražareći nad njima s budnošću i maksimalnom predanošću. Stih tako postavlja najviši standard poslušnosti: istinsko slijeđenje Boga je radikalno, cjelovito i zahtijeva angažman baš svake pore našeg bića.