Neka moja usrdna molba dođe pred Tebe; izbavi me prema Svojoj Riječi.
Neka moja usrdna molba dođe pred Tebe; izbavi me prema Svojoj Riječi.
Neka usne moje izlijevaju hvalu, jer me poučavaš Svojim Propisima.
Neka moj jezik zapjeva Tvoju Riječ, jer sve su Tvoje Zapovijedi Pravednost.
Neka Tvoja Ruka bude moja pomoć, jer izabrao sam Tvoje Naredbe.
Čeznem za Spasenjem Tvojim, Jahve, a Zakon je Tvoj moja naslada.
Neka moj jezik zapjeva Tvoju Riječ, jer sve su Tvoje Zapovijedi Pravednost.
Jezik će moj kazivati riječ tvoju, jer su sve zapovijesti tvoje pravedne.
תַּעַן לְשׁוֹנִי אִמְרָתֶךָ כִּי כָל מִצְוֹתֶיךָ צֶּֽדֶק
Ta.'an Le.sho.n/i 'im.ra.Te./kha ki khol- mitz.vo.Tei./kha Tze.dek
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Neka zapjeva jezik moj riječ tvoju jer sve zapovijedi tvoje pravednost."
1. Neka zapjeva / Neka odgovori Izvornik: תַּעַן [Ta'an] Gramatika: Glagol עָנָה ('anah) u Qal deblu, imperfekt (ili jusiv), 3. lice jednine ženskog roda. Slaže se s imenicom 'jezik' (lashon) koja je u hebrejskom ženskog roda. Značenje: Osnovno značenje korijena je 'odgovoriti', 'uzvratiti', ali u poetskom kontekstu često nosi značenje 'pjevati' ili 'glasno klicati'. Označava radosni, vokalni odgovor na primljenu objavu, gdje vjernik ne ostaje nijem pred Božjim djelima.
2. jezik moj Izvornik: לְשׁוֹנִי [leshoni] Gramatika: Imenica לָשׁוֹן (lashon), ženski rod jednina, spojena s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine ('moj'). Značenje: Jezik ovdje metonimijski predstavlja cijelo biće koje komunicira, slavi i svjedoči. U Psalmima se često koristi kao 'instrument' koji se posvećuje Bogu za izricanje Njegove slave.
3. riječ tvoju Izvornik: אִמְרָתֶךָ ['imratekha] Gramatika: Imenica אִמְרָה ('imrah), ženski rod jednina, u spregnutom stanju (status constructus) sa sufiksom 2. lica jednine muškog roda ('tvoju'). Značenje: Za razliku od riječi 'davar' (koja obuhvaća i djela i povijest), 'imrah' specifično naglašava Božje obećanje, Njegovu izgovorenu riječ i izreku. To je istina na koju ljudski jezik treba 'odgovoriti'.
4. zapovijedi tvoje Izvornik: מִצְוֹתֶיךָ [mitsvotekha] Gramatika: Imenica מִצְוָה (mitsvah), množina ženskog roda, sa sufiksom 2. lica jednine muškog roda ('tvoje'). Značenje: Označava konkretne upute i naloge (od korijena tsavah - zapovjediti) dane za život u savezu s Bogom. One nisu apstraktna pravila, već jasni putokazi volje Suverena za Njegov narod.
5. pravednost Izvornik: צֶּֽדֶק [tsedek] Gramatika: Imenica muškog roda, jednina, u apsolutnom stanju. U rečenici stoji u ulozi predikata (imenska rečenica bez glagola 'biti'). Značenje: Označa suštinsku moralnu ispravnost i red kakav Bog uspostavlja. Stih ne kaže da su Božje zapovijedi 'pravedne' (pridjev), već da su one sâma 'pravednost' (imenica) – one su mjerilo i srž ispravnog života.
Ovaj stih (Psalam 119:172) predivno sažima dijalošku prirodu odnosa između Boga i čovjeka. Božja objava (Njegova riječ i obećanja) nije namijenjena samo pasivnom slušanju, već nužno izaziva 'odgovor' – jezik se budi i počinje pjevati o onome što je primio. Pjesma i svjedočanstvo postaju prirodan odjek Božje istine u vjernikovu životu.
Razlog za ovu radosnu i glasnu proslavu nalazi se u drugom dijelu stiha: duboka spoznaja da su sve Božje zapovijedi sama po sebi 'pravednost' (tsedek). Psalmist ne doživljava Božji zakon kao teret, obvezu ili ograničenje, već ga slavi kao savršen, pravedan poredak koji donosi život, oslobađajući tako srce – i jezik – za radosnu zahvalu.