Na putu Tvojih Svjedočanstava radujem se kao nad svim bogatstvom.
Na putu Tvojih Svjedočanstava radujem se kao nad svim bogatstvom.
O Odredbama Tvojim promišljat ću i promatrat ću staze Tvoje.
Uživat ću u Tvojim Odredbama, neću zaboraviti Tvoju Riječ.
Učini dobro Tvome sluzi, živjet ću i čuvati Tvoju Riječ.
Otkrij oči moje i gledat ću čudesa iz Tvoga Zakona.
Uživat ću u Tvojim Odredbama, neću zaboraviti Tvoju Riječ.
Naredbama tvojim tješim se, ne zaboravljam riječi tvoje.
בְּחֻקֹּתֶיךָ אֶֽשְׁתַּעֲשָׁע לֹא אֶשְׁכַּח דְּבָרֶֽךָ
be./chu.ko.Tei./cha 'esh.ta.'a.Sha' lo' 'esh.Kach de.va.Re./kha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U odredbama Tvojim uživat ću, neću zaboraviti riječ Tvoju."
1. U odredbama Tvojim Izvornik: בְּחֻקֹּתֶיךָ [bechukoteicha] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen s imenicom ženskog roda množine 'chuqah' (odredba, propis) i prisvojnim sufiksom drugog lica jednine (tvojim). Značenje: Riječ potječe od korijena 'chakak' (uklesati, urezati). Označava Božje zakone kao trajne, nepromjenjive i duboko urezane zapovijedi.
2. uživat ću Izvornik: אֶֽשְׁתַּעֲשָׁע [eshta'asha'] Gramatika: Glagol od korijena 'sha'a', ovdje u specifičnom Hitpalpel obliku, imperfekt (buduće vrijeme), prvo lice jednine. Značenje: Ovaj rijedak refleksivno-intenzivni glagolski oblik izražava duboko, osobno naslađivanje i potpunu zaokupljenost vlastitog bića radošću u Božjim propisima.
3. neću zaboraviti Izvornik: לֹא אֶשְׁכַּח [lo' eshkach] Gramatika: Negacija 'lo' (ne) uz glagol od korijena 'shakach' u Qal konjugaciji, imperfekt, prvo lice jednine. Značenje: U biblijskom smislu, ovo nije samo sprječavanje kognitivnog zaborava, već odlučna namjera volje da Božje upute ostanu aktivne, poštivane i primjenjivane u svakodnevnom životu.
4. riječ Tvoju Izvornik: דְּבָרֶֽךָ [d'varecha] Gramatika: Imenica muškog roda jednine 'davar' (riječ, stvar) s prisvojnim sufiksom drugog lica jednine (tvoja). Značenje: Odnosi se na sveukupnu Božju objavu; Njegova 'riječ' ovdje nije samo izgovorena informacija, već živa, djelotvorna istina i temelj života za psalmista.
Ovaj stih (Psalam 119,16) predstavlja snažnu osobnu odluku psalmista da svoj život uskladi s Božjom voljom. Radost u Božjim zakonima (odredbama) nije nametnuta vjerska dužnost, već izvor najdubljeg osobnog užitka. Iz tog unutarnjeg užitka proizlazi i odlučnost da se Božja riječ sačuva u pamćenju i primjeni u praksi.
Stih prekrasno spaja afektivnu i kognitivnu dimenziju vjere: snažan osjećaj ('uživat ću') i čvrstu volju ('neću zaboraviti'). Pamćenje Božje riječi ovdje je izravna posljedica ljubavi prema njoj – čovjek prirodno pamti, čuva i meditira o onome u čemu njegovo srce pronalazi radost.