Hodit ću pred Jahvom u zemljama živih.
Hodit ću pred Jahvom u zemljama živih.
Vjerovao sam i kad sam govorio: "Ja sam silno ponižen."
Ja rekoh u svojoj prenagljenosti: "Svaki je čovjek lažljivac."
Što ću uzvratiti Jahvi za sva Njegova dobročinstva prema meni?
Podići ću čašu spasenja i zazvat ću Ime Jahvino.
Ja rekoh u svojoj prenagljenosti: "Svaki je čovjek lažljivac."
Rekoh u smetnji svojoj: svaki je čovjek laža.
אֲנִי אָמַרְתִּי בְחָפְזִי כָּֽל הָאָדָם כֹּזֵֽב
'A.ni 'a.Mar.ti ve./cha.fe.Z/i kal- ha./'a.Dam ko.Zev
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ja rekoh u žurbi svojoj: svaki čovjek je lažac."
1. Ja rekoh Izvornik: אֲנִי אָמַרְתִּי ['ani 'amarti] Gramatika: Glagol 'amar' (reći) je u Qal perfektu, 1. lice jednine, te mu ovdje prethodi naglašena osobna zamjenica 'ani' (ja). Ta dvostruka prisutnost prvog lica daje rečenici snažan emfazni karakter. Značenje: Ova struktura naglašava vrlo osobno, gotovo intimno priznanje autora o stanju vlastitog uma. Ističe se da je ova teška izjava proizašla iz dubine njegovog osobnog iskustva i previranja.
2. u žurbi svojoj / smetenosti svojoj Izvornik: בְחָפְזִי [bechofzi] Gramatika: Riječ je tvorena od prijedloga 'be' (u), imenice 'chepez' (žurba, smetenost, panika) i pronominalnog sufiksa 1. lica jednine ('i' - moj). Gramatički označava okolnost i unutarnje stanje u kojem je radnja izvršena. Značenje: Izraz jasno ublažava i kontekstualizira sljedeću oštru izjavu, pokazujući da je ona izrečena u stanju afekta, tjeskobe ili panike. Govornik priznaje vlastitu brzopletost uslijed teškog pritiska pod kojim se našao.
3. svaki čovjek Izvornik: כָּֽל הָאָדָם [kol ha'adam] Gramatika: Kvantifikator 'kol' (sav, svaki) stoji u konstruktnom stanju s imenicom 'adam' koja ovdje ima određeni član 'ha' (ha'adam = čovječanstvo, ljudski rod). Oblik izriče potpunu univerzalnost, bez iznimke. Značenje: Autor ne ostavlja prostora ni za koga u svojoj izjavi, obuhvaćajući apsolutno sve ljude. To odražava trenutak dubokog egzistencijalnog osjećaja samoće, gdje se čini da nigdje na svijetu ne postoji ni jedna jedina pouzdana osoba.
4. (je) lažac Izvornik: כֹּזֵֽב [kozev] Gramatika: Ovo je aktivni particip u Qal osnovi od korijena 'kazav' (lagati, obmanuti). Upotreba participa umjesto običnog glagolskog vremena označava trajno stanje, identitet ili imanentnu karakteristiku. Značenje: U ovom kontekstu riječ ne označava nužno samo aktivno izgovaranje laži, već prije svega ljudsku nepouzdanost, prevrtljivost i varljivost. Ljudi su 'lažni' oslonac jer u trenucima istinske nevolje varaju očekivanja i ne mogu pružiti sigurno spasenje.
Ovaj stih (Psalam 116,11) predstavlja jedno od najiskrenijih biblijskih priznanja o ljudskoj slabosti, izrečeno iz dubine osobne patnje i osjećaja napuštenosti. Psalmista se prisjeća trenutka kada je, pod pritiskom teške nevolje i panike, došao do bolne egzistencijalne spoznaje da je svako ljudsko biće po naravi prevrtljivo i nepouzdano. Njegova izjava da je 'svaki čovjek lažac' ne proizlazi iz filozofske spekulacije, već iz direktnog razočaranja ljudima koji kao podrška i oslonac zakazuju točno onda kada su najpotrebniji.
Ipak, samo priznanje da je to izrečeno 'u žurbi' (odnosno tjeskobi) pokazuje određeni odmak autora od apsolutnosti vlastite izjave te služi kao važan teološki kontrast. Namjera teksta nije uspostaviti ciničnu dogmu o ljudskoj zloći, već naglasiti krhkost i prividnost ljudskog oslonca u usporedbi sa sigurnošću onog božanskog. Tek kada iscrpi svaku nadu i shvati potpunu nepouzdanost čovjeka, vjernik može spoznati istinsku vjernost onoga koji ga nikada ne razočarava i nikada ne laže – Boga samoga.