Početna ›

Psalam 116,10 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Jer Ti si izbavio moju dušu od smrti, moje oči od suza, moje noge od pada.

Hodit ću pred Jahvom u zemljama živih.

Vjerovao sam i kad sam govorio: "Ja sam silno ponižen."

Ja rekoh u svojoj prenagljenosti: "Svaki je čovjek lažljivac."

Što ću uzvratiti Jahvi za sva Njegova dobročinstva prema meni?

Biblija

Vjerovao sam i kad sam govorio: "Ja sam silno ponižen."

Daničić-Karadžić

Vjerovah kad govorih: u ljutoj sam nevolji.

Original

הֶאֱמַנְתִּי כִּי אֲדַבֵּר אֲנִי עָנִיתִי מְאֹֽד

Izgovor

He.'e.man.ti ki 'a.da.Ber 'a.Ni 'a.Ni.ti me.'Od

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Vjerovao sam jer govorim ja ponižen sam veoma"

Analiza

1. Vjerovao sam Izvornik: הֶאֱמַנְתִּי [he'emanti] Gramatika: Glagol, Hifil perfekt, 1. lice jednine od korijena אָמַן (aman). U Hifil deblu (koje izražava kauzalnost) glagol označava uzrokovanje čvrstoće ili postojanosti, što se prevodi kao osloniti se, vjerovati ili pouzdati se. Perfekt ukazuje na dovršenu, utvrđenu i trajnu radnju. Značenje: Riječ izražava duboko, nepokolebljivo pouzdanje i vjernost Bogu. Ovdje vjera ne označava tek intelektualno pristajanje, već egzistencijalni stav potpunog prepuštanja i oslanjanja na ono što je čvrsto i istinito, bez obzira na životne oluje.

2. jer govorim Izvornik: כִּי אֲדַבֵּר [ki adabber] Gramatika: Sastoji se od veznika כִּי (ki), koji ima više značenja (jer, da, kada, stoga), te glagola אֲדַבֵּר (adabber), Piel imperfekt, 1. lice jednine od korijena דָּבַר (dabar). Piel označava intenzivno i namjerno govorenje ili izjavljivanje. Značenje: Ova fraza povezuje nutarnji stav pouzdanja s vanjskim činom govorenja. Tradicionalno shvaćanje (posebno preko Septuaginte koja prevodi 'stoga govorih', na što se oslanja i sv. Pavao u Novom zavjetu) jest da istinska vjera neminovno prelijeva u svjedočanstvo i ispovijedanje.

3. ja Izvornik: אֲנִי [ani] Gramatika: Osobna zamjenica prvog lica jednine. U hebrejskom jeziku glagol već sadrži informaciju o licu (kao u 'aniti'), pa je upotreba neovisne zamjenice znak emfaze (naglašavanja). Značenje: Služi pojačavanju osobnog iskustva psalmista. Naglašava kontrast i intenzitet: unatoč mojoj vjeri, baš 'ja' sam onaj koji prolazi kroz tako snažnu nevolju.

4. ponižen sam Izvornik: עָנִיתִי [aniti] Gramatika: Glagol, Kal perfekt, 1. lice jednine od korijena עָנָה (anah). Ovdje glagol označava stanje bivanja u dubokoj nevolji, pritisnutosti, potlačenosti ili poniženju. Perfekt opisuje stanje u kojem se govornik u potpunosti nalazi. Značenje: Ova riječ izravno opisuje tešku egzistencijalnu bol, patnju i nemoć s kojom se psalmist suočava. Predstavlja izraz ljudske ranjivosti, ističući realnost životnih kušnji koje vjernik nimalo ne romantizira niti skriva.

5. veoma Izvornik: מְאֹֽד [me'od] Gramatika: Prilog koji služi kao pojačivač te znači 'veoma', 'jako', 'silno' ili 'iznimno'. Značenje: Intenzivira prethodni glagol, naglašavajući da psalmistova patnja i slomljenost nisu neznatne ni prolazne, nego su ekstremne, iscrpljujuće i preplavljujuće.

Zaključak

Ovaj stih (Psalam 116,10) snažno i poetično oslikava temeljnu napetost biblijske duhovnosti: suživot dubokog nutarnjeg pouzdanja u Boga i izrazito teške vanjske stvarnosti pune patnje. Psalmist sasvim iskreno priznaje svoju preplavljujuću nevolju i osjećaj potpunog poniženja ('ja ponižen sam veoma'), ali pritom ne dopušta da ta bol poništi njegovu ukorijenjenost u Bogu ('Vjerovao sam'). Njegova mu muka ne oduzima glas, dapače, upravo iz dubine te vjere on stječe hrabrost progovoriti o svojoj agoniji.

Poruka ovoga stiha stoga leži u spoznaji da iskrena vjera ne predstavlja bijeg od stvarnosti ili jeftinu negaciju patnje. Vjerovati ne znači biti oslobođen boli, već imati temelj s kojeg tu istu bol možemo verbalizirati i unijeti u odnos sa Stvoriteljem. Na taj duboki spoj vjere koja uči govoriti i svjedočiti pozvat će se mnogo kasnije i apostol Pavao u 2. Korinćanima 4,13, pišući: 'Povjerovah, stoga besjedih'.