Jer gle, opaki napinju luk, namjestiše svoju strijelu na tetivu, da u mraku odapnu na one prava srca.
Jer gle, opaki napinju luk, namjestiše svoju strijelu na tetivu, da u mraku odapnu na one prava srca.
Kada se temelji ruše, što pravednik može učiniti?"
Jahve je u Hramu Svetosti Svoje, Jahvino je Prijestolje na Nebesima. Oči Njegove gledaju, vjeđe Njegove ispituju sinove ljudske.
Jahve ispituje pravednika, a opakoga i ljubitelja nasilja mrzi Njegova Duša.
Kišit će na opake zamkama, vatrom i sumporom, a žarki vjetar bit će udio njihove čaše.
Jahve je u Hramu Svetosti Svoje, Jahvino je Prijestolje na Nebesima. Oči Njegove gledaju, vjeđe Njegove ispituju sinove ljudske.
Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oči njegove gledaju; vjeđe njegove ispituju sinove čovječije.
יְהוָה בְּֽהֵיכַל קָדְשׁוֹ יְהוָה בַּשָּׁמַיִם כִּסְאוֹ עֵינָיו יֶחֱזוּ עַפְעַפָּיו יִבְחֲנוּ בְּנֵי אָדָֽם
Yah.weh be./Hei.Khal ka.de.Sh/o Yah.weh ba./sha.Ma.yim kis.'/O 'ei.Na/v ye.che.Zu 'af.'a.Pa/v yiv.cha.Nu be.Nei 'a.Dam
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jahve u hramu svetosti svoje, Jahve na nebesima prijestolje njegovo, oči njegove gledaju, vjeđe njegove ispituju sinove čovjeka."
1. Jahve Izvornik: יְהוָה [Yah.weh] Gramatika: Vlastito ime Božje (tetragramaton). U hebrejskom jeziku ne uzima određeni član i stoji kao apsolutni subjekt rečenice. Značenje: Označava osobno ime Boga Izraelova, utemeljeno na savezu i vječnoj prisutnosti. Naglašava Božju apsolutnu postojanost nasuprot zemaljskom kaosu.
2. u hramu svetosti svoje Izvornik: בְּֽהֵיכַל קָדְשׁוֹ [be./Hei.Khal ka.de.Sh/o] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen s imenicom 'heikhal' (palača, hram) u konstruktnom stanju, uz koju stoji imenica 'qodesh' (svetost) s posvojnim sufiksom 3. lica jednine. Značenje: Hram (heikhal) ovdje označava Božje nebesko prijestolje i kraljevsku rezidenciju. Izraz ističe Božju odvojenost, čistoću i uzvišenost nad profanim svijetom.
3. na nebesima prijestolje njegovo Izvornik: בַּשָּׁמַיִם כִּסְאוֹ [ba./sha.Ma.yim kis.'/O] Gramatika: Prijedlog 'be' s određenim članom 'a' (na/u) ispred imenice u dualu/množini 'shamayim'. Imenica 'kisse' (prijestolje) nosi sufiks 3. lica jednine. Značenje: Nebesa kao mjesto prijestolja naglašavaju transcendentnost i suvereni autoritet. Bog je vrhovni vladar čija je moć iznad svake zemaljske opozicije.
4. oči njegove gledaju Izvornik: עֵינָיו יֶחֱזוּ ['ei.Na/v ye.che.Zu] Gramatika: Imenica 'ayin' (oko) u dualu s posvojnim sufiksom, praćena glagolom 'chazah' (gledati, pronicati, proricati) u imperfektu 3. lica množine. Značenje: Antropomorfni izraz Božjeg sveznanja. Bog nije udaljen ni slijep na zemaljska događanja, već Njegov pogled aktivno i pronicljivo promatra sve što se zbiva.
5. vjeđe njegove ispituju Izvornik: עַפְעַפָּיו יִבְחֲנוּ ['af.'a.Pa/v yiv.cha.Nu] Gramatika: Imenica 'af'appaim' (vjeđe) s posvojnim sufiksom, uz glagol 'bachan' (ispitivati, testirati, kušati plemenite metale) u imperfektu 3. lica množine. Značenje: Sužavanje vjeđa slikovito prikazuje intenzivno, usredotočeno prosuđivanje. Bog temeljito pročišćava i vrednuje ljudska srca, baš kao što se vatra koristi za provjeru metala.
6. sinove čovjeka Izvornik: בְּנֵי אָדָֽם [be.Nei 'a.Dam] Gramatika: Konstruktno stanje imenice 'ben' (sin) u množini, praćeno zbirnom imenicom 'adam' (čovjek, čovječanstvo). Značenje: Ova fraza obuhvaća cjelokupno čovječanstvo, sve smrtnike bez iznimke. Ističe kontrast između vječnog, nebeskog Boga i smrtne ljudske prirode podložne sudu. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: On je koji jest / On uzrokuje postojanje Tvorba: Tetragramaton JHVH etimološki je povezan s hebrejskim glagolom 'hayah' (biti). Ime naglašava Božje aktivno postojanje i trajnu saveznu vjernost. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog se objavljuje Mojsiju riječima 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam), objašnjavajući svoje ime kao znak vječne prisutnosti.
- Adam (čovječanstvo) [אָדָם / 'adam] (osoba / narod) Znači: Zemljani / Čovjek Tvorba: Dolazi od korijena 'adam koji je usko povezan s imenicom 'adamah' (zemlja, tlo) te pojmovima vezanim uz crvenu boju. Tekst objašnjava: U Postanku 2,7 tekst izričito objašnjava stvaranje čovjeka (adam) od praha zemaljskog (adamah). U ovom se stihu koristi kao zajednička imenica za ljudski rod (eponim).
Ovaj stih izražava duboko pouzdanje u Božju suverenu vladavinu i sveznanje usred životnih kriza. Dok se zemaljski temelji možda ruše i nepravednici djeluju nekažnjeno, psalmist podsjeća da je Jahve na svom nebeskom prijestolju, nedodirljiv za ljudski kaos, ali itekako uključen u njega. Njegov hram je istodobno mjesto svete odvojenosti i središte kozmičke uprave iz kojeg aktivno motri na svijet.
Nadalje, stih naglašava da Bog nije ravnodušan ni pasivan promatrač. Antropomorfne slike 'očiju koje gledaju' i 'vjeđa koje ispituju' oslikavaju Boga koji aktivno, intenzivno i pronicljivo vrednuje svaki ljudski postupak i nutrinu. Njegov pogled prodire kroz svaku fasadu, donoseći pravedan i nepogrešiv sud nad svim 'sinovima čovječanstva'. Ova uzvišena istina pruža neizmjernu utjehu pravednicima i ozbiljno upozorenje onima koji čine zlo.