Probudi se, psaltiru i citaro! Probudit ću zoru.
Probudi se, psaltiru i citaro! Probudit ću zoru.
Zahvaljivat ću Ti među narodima, Jahve, i pjevat ću Ti među pucima.
Jer veliko je iznad Nebesa Tvoje Milosrđe i do oblaka Tvoja Istina.
Uzvisi se nad Nebesa, Bože, i nad svom Zemljom neka bude Slava Tvoja.
Da bi Tvoji ljubljeni bili izbavljeni, spasi Svojom Desnicom i usliši me.
Jer veliko je iznad Nebesa Tvoje Milosrđe i do oblaka Tvoja Istina.
Jer je svrh nebesa milost tvoja i do oblaka istina tvoja.
כִּֽי גָדוֹל מֵֽעַל שָׁמַיִם חַסְדֶּךָ וְֽעַד שְׁחָקִים אֲמִתֶּֽךָ
ki- ga.Dol me./'al- sha.Ma.yim chas.De./kha ve./'ad- she.cha.Kim 'a.mi.Te./kha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jer veliko iznad nebesa milosrđe tvoje i do oblaka istina tvoja"
1. veliko Izvornik: גָדוֹל [gadol] Gramatika: Pridjev u muškom rodu jednine, u apsolutnom stanju. Iako se u hebrejskom gramatički slaže s imenicom 'chesed' koja je muškog roda, u hrvatskom je prijevodu prilagođen srednjem rodu zbog imenice 'milosrđe'. Značenje: Označava veličinu, prostranost i nadmoć. U ovom kontekstu naglašava neizmjernost Božje milosti koja nadilazi sve ljudske i zemaljske razmjere.
2. iznad Izvornik: מֵֽעַל [me'al] Gramatika: Prijedlog složen od prefiksa 'min' (od, iz) i riječi 'al' (na, nad). Često se koristi za izražavanje položaja, uzvišenosti ili kretanja prema gore. Značenje: Sugerira transcendentalnost Božje ljubavi. Njegovo milosrđe ne samo da seže do fizičkog neba, nego ga u potpunosti nadilazi i prelijeva se preko svake zamišljene granice.
3. milosrđe tvoje Izvornik: חַסְדֶּךָ [chasdekha] Gramatika: Imenica 'chesed' sa sufiksom drugog lica jednine muškog roda ('tvoje'). Ovdje funkcionira kao subjekt prve polovice retka. Značenje: To je jedan od najvažnijih teoloških pojmova Starog zavjeta koji označava trajnu ljubav iz saveza, duboko milosrđe, dobrotu i odanost koju Bog neumorno pokazuje svom narodu.
4. oblaka Izvornik: שְׁחָקִים [shechaqim] Gramatika: Imenica u množini, izvedena od korijena koji označava prašinu, prah ili usitnjavanje. U poeziji se redovito koristi u značenju oblaka, prašine ili nebeskog svoda. Značenje: Riječ funkcionira kao pjesnički sinonim za nebo ili najviše atmosferske sfere. Ističe nedostižne i veličanstvene razmjere stvaranja kao odraz božanske neograničenosti.
5. istina tvoja Izvornik: אֲמִתֶּֽךָ [amittekha] Gramatika: Imenica ženskog roda 'emet' sa sufiksom drugog lica jednine muškog roda ('tvoje'). Izvedena je od poznatog korijena 'aman' koji znači biti čvrst, trajan ili pouzdan. Značenje: Označava apsolutnu pouzdanost, dosljednost, vjernost i istinu. Poručuje da su Božja riječ i obećanja nepokolebljivi te da se, baš poput Njegova milosrđa, uzdižu do najviših visina.
Ovaj stih iz Psalma 108 donosi iznimno snažnu pjesničku sliku Božjeg karaktera, uspoređujući Njegove ključne atribute s najvećim prostornim visinama koje ljudski um može percipirati. Dvije paralelne tvrdnje slikovito povezuju Njegovo milosrđe (chesed) i Njegovu vjernost, odnosno istinu (emet), sa samim nebesima. Time autor jasno pokazuje kako Božja ljubav ne poznaje granice te premašuje svako stvoreno biće i prostorno ograničenje.
Ovakvom slikom psalmist ne izražava isključivo svoje štovanje i divljenje, već čitatelju postavlja čvrst temelj za nadu. Budući da su Božje milosrđe i istina neizmjerni poput neba i oblaka, oni postaju apsolutni oslonac čovjeku koji mu vjeruje, nudeći utjehu da su Božja prisutnost i Njegova obećanja nenadmašna utvrda u apsolutno svakoj životnoj situaciji.