I uračuna mu se u pravednost, iz naraštaja u naraštaj, dovijeka.
I uračuna mu se u pravednost, iz naraštaja u naraštaj, dovijeka.
Razgnjeviše Ga kod voda meripskih, te Mojsiju bi zlo zbog njih.
Jer se usprotiviše duhu njegovu, a on nepromišljeno progovori usnama svojim.
Nisu uništili narode o kojima im je Jahve govorio.
Pomiješaše se s poganima i naučiše njihova djela.
Jer se usprotiviše duhu njegovu, a on nepromišljeno progovori usnama svojim.
Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima.
כִּֽי הִמְרוּ אֶת רוּחוֹ וַיְבַטֵּא בִּשְׂפָתָֽיו
ki- him.Ru 'et- ru.Ch/o va/y.va.Te' bi/s.fa.Ta/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"jer usprotiviše se duhu njegovom i izgovori nepromišljeno usnama svojim"
1. jer usprotiviše se Izvornik: כִּֽי הִמְרוּ [ki himru] Gramatika: Veznik 'ki' (jer, kada) ovdje uvodi uzročnu rečenicu. Glagol od korijena מָרָה (marah) u Hifil perfektu, 3. lice množine. Značenje: Hifil konjugacija označava aktivno, uzročno izazivanje gorčine i pobunu. Odnosi se na kontinuirani buntovni stav Izraelaca u pustinji (kod voda Meribe) koji je iscrpio Mojsijevo strpljenje i isprovocirao ga.
2. duhu njegovom Izvornik: אֶת רוּחוֹ [et rucho] Gramatika: Riječi prethodi 'et', oznaka određenog izravnog objekta (akuzativa). Imenica 'ruach' (duh) je u jednini s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda ('o' - njegov). Značenje: Iako 'duh' ponekad referira na Božjeg Duha, u ovom kontekstu označava Mojsijev duh i njegovu nutrinu. Prikazuje duboko stanje ogorčenosti, umora i uznemirenosti koje je prethodilo njegovom padu.
3. i izgovori nepromišljeno Izvornik: וַיְבַטֵּא [vayvatte] Gramatika: Glagol od korijena בָּטָא (bata) u Pijel imperfektu s vav-konsekutivnim (vav-obratnim), 3. lice jednine muškog roda. Vav-konsekutiv u hebrejskom mijenja imperfekt u perfektsko značenje, prateći slijed radnje. Značenje: Pijel deblo intenzivira značenje glagola, ukazujući na brzoplet, afektivan i brbljav govor. Prikazuje trenutak Mojsijeve slabosti kada je reagirao u tjelesnom gnjevu, umjesto u poslušnosti i strahopoštovanju prema Bogu.
4. usnama svojim Izvornik: בִּשְׂפָתָֽיו [bisfatav] Gramatika: Imenica 'safah' (usna) u dualu s prijedlogom 'be' (u, sa, pomoću) i pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda ('av' - njegovim). Značenje: Fizički lokalizira prijestup na govor. Iako je Mojsije bio najkrotkiji čovjek na zemlji, njegov je pad uzrokovan grijehom jezika, što naglašava kako veliki pritisak može iznjedriti razornu štetu kroz nepromišljene riječi.
Ovaj stih (Psalam 106:33) osvrće se na tragičan događaj kod voda Meribe, jezgrovito objašnjavajući unutarnju dinamiku Mojsijevog pada. Iako tekst eksplicitno ne imenuje Mojsija u ovom retku, on dubinski analizira uzrok i posljedicu: stalna, iscrpljujuća pobuna izraelskog naroda rezultirala je teškim ogorčenjem Mojsijevog duha. Taj nesnosni pritisak naroda, nakupljan godinama, doveo je do kritičnog trenutka slabosti u kojem je veliki vođa reagirao tjelesno, dopustivši gnjevu da preuzme kontrolu nad njegovim ustima.
Teološka poruka snažno naglašava opasnost nepromišljenog govora i posljedičnu težinu riječi izgovorenih u afektu. Stih nas uči da i duhovno najsnažnije osobe imaju svoju točku loma, te upozorava na razornu moć ogorčenosti koja – ako se ne preda Bogu – neizbježno rađa brzopletim riječima koje ne iskazuju dužnu čast Stvoritelju.