Tražiše, a On dovede prepelice i nasiti ih kruhom s Nebesa.
Tražiše, a On dovede prepelice i nasiti ih kruhom s Nebesa.
Otvori stijenu i potekoše vode, sušnim krajevima pođoše kao rijeka.
Jer se sjetio Svoje svete Riječi i Abrahama, sluge Svoga.
I izvede Svoj narod s radošću, s klicanjem Svoje izabranike.
I dade im zemlje naroda i oni zaposjedoše trud pukova.
Jer se sjetio Svoje svete Riječi i Abrahama, sluge Svoga.
Jer se opominjaše svete riječi svoje k Avramu, sluzi svojemu.
כִּֽי זָכַר אֶת דְּבַר קָדְשׁוֹ אֶֽת אַבְרָהָם עַבְדּֽוֹ
ki- Za.khar 'et- de.Var ka.de.Sh/o 'et- 'av.ra.Ham av.D/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jer sjetio se riječi svetosti svoje, Abrahama sluge svoga"
1. jer Izvornik: כִּֽי [ki] Gramatika: Veznik koji može izražavati uzrok (jer, budući da), vrijeme (kad) ili naglašavanje (doista). Ovdje uvodi kauzalnu rečenicu koja objašnjava motivaciju Božjeg djelovanja. Značenje: Povezuje prethodne stihove (o izbavljenju Izraela) s temeljnim razlogom: Božjom vjernošću vlastitim obećanjima.
2. sjetio se Izvornik: זָכַר [zakhar] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 3. lice jednine muškog roda. Perfekt označava dovršenu radnju u prošlosti. Značenje: U biblijskom kontekstu, kada se Bog 'sjeti', to nije tek kognitivno prisjećanje zaboravljenog, već aktivno pokretanje djelovanja na temelju prethodnog saveza. Božje sjećanje uvijek rezultira spasenjem ili sudom.
3. riječi Izvornik: דְּבַר [devar] Gramatika: Imenica u statusu constructusu (vezanom stanju), jednina. Osnovni oblik je 'davar'. Oznaka objekta 'et' pokazuje da je ovo izravni objekt glagola 'sjetiti se'. Značenje: Može značiti 'riječ', 'stvar' ili 'događaj'. Ovdje se specifično odnosi na obećanje ili savez koji je Bog izgovorio Abrahamu, naglašavajući pouzdanost onoga što Bog izgovori.
4. svetosti svoje Izvornik: קָדְשׁוֹ [qadesho] Gramatika: Imenica 'qodesh' (svetost) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda ('njegova'). U genitivnoj je vezi s prethodnom imenicom 'devar'. Značenje: Svetost ukazuje na Božju potpunu odvojenost, čistoću i transcendentnost. Njegova riječ je sveta jer proizlazi iz Njegovog savršenog karaktera, što ju čini apsolutno obvezujućom i nepromjenjivom.
5. sluge svoga Izvornik: עַבְדּֽוֹ [avdo] Gramatika: Imenica 'eved' (sluga, rob) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda ('njegov'). Nalazi se u apoziciji uz 'Avraham'. Značenje: Naziv 'sluga Božji' titula je najveće časti u Starom zavjetu, rezervirana za osobe poput Abrahama, Mojsija i Davida. Označava potpunu poslušnost, pripadnost Bogu i posredničku ulogu u Njegovom planu. Imena: - Abraham [אַבְרָהָם / Avraham] (osoba) Znači: Otac mnoštva / Uzvišeni otac Tvorba: Smatra se dijalektalnom varijantom imena Abram (od 'av' = otac i 'ram' = uzvišen). Neki lingvisti povezuju nastavak 'raham' s arapskim korijenom za 'mnoštvo'. Tekst objašnjava: Postanak 17:5 objašnjava ime igrom riječi: Bog ga postavlja za 'oca mnoštva naroda' (av hamon goyim), povezujući 'raham' s 'hamon' (mnoštvo). Promjena imena: Bog mu mijenja ime iz Abram ('uzvišeni otac') u Abraham kao znak sklapanja saveza i konačne potvrde obećanja o brojnom potomstvu.
Ovaj stih (Psalam 105:42) predstavlja teološki sažetak koji motivira cijelu povijest spasenja opisanu u psalmu. On otkriva temeljni razlog svih Božjih čudesnih zahvata za izraelski narod: Njegovu nepokolebljivu vjernost vlastitoj riječi i savezu koji je stoljećima ranije sklopio sa svojim slugom Abrahamom.
Naglasak na 'svetosti' Božje riječi pokazuje da Njegova obećanja nisu uvjetovana promjenjivim ljudskim zaslugama, već počivaju na samom, nepromjenjivom Božjem karakteru. Zbog toga se biblijski Bog slavi kao Onaj koji se 'sjeća', pri čemu je Njegovo sjećanje snažna sila koja mijenja tijek povijesti, oslobađa iz ropstva i dovodi svoja obećanja do savršenog ispunjenja.