Rasprostro je oblak za pokrivač i vatru da osvjetljava noć.
Rasprostro je oblak za pokrivač i vatru da osvjetljava noć.
Tražiše, a On dovede prepelice i nasiti ih kruhom s Nebesa.
Otvori stijenu i potekoše vode, sušnim krajevima pođoše kao rijeka.
Jer se sjetio Svoje svete Riječi i Abrahama, sluge Svoga.
I izvede Svoj narod s radošću, s klicanjem Svoje izabranike.
Otvori stijenu i potekoše vode, sušnim krajevima pođoše kao rijeka.
Otvori kamen i proteče voda, rijeke protekoše po suhoj pustinji.
פָּתַח צוּר וַיָּזוּבוּ מָיִם הָלְכוּ בַּצִּיּוֹת נָהָֽר
Pa.tach tzur va/i.ya.Zu.vu Ma.yim ha.le.Khu ba./tzi.Yot na.Har
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Otvorio stijenu i potekoše vode, pođoše po sušama rijeka."
1. Otvorio Izvornik: פָּתַח [patach] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 3. lice jednine muškog roda. Označava završenu radnju čiji je implicitni subjekt Bog. Značenje: Riječ naglašava Božji suvereni i čudesni čin oslobađanja. Ono što je tvrdo i zatvoreno, poput stijene, Bog s lakoćom otvara kako bi donio život.
2. stijenu Izvornik: צוּר [tzur] Gramatika: Imenica u jednini, apsolutno stanje. Često se koristi za tvrdu, oštru stijenu ili kremen. Značenje: Predstavlja prirodnu prepreku i mjesto na kojem je nemoguće očekivati vodu, čime se uveličava čudo Božje providnosti. U biblijskoj poeziji ova riječ često služi i kao metafora za samog Boga kao čvrstog oslonca.
3. i potekoše Izvornik: וַיָּזוּבוּ [vayazuvu] Gramatika: Glagol s waw-konsekutivnim imperfektom (3. lice množine muškog roda) od korijena 'zuv'. Označava radnju koja neposredno slijedi kao posljedica otvaranja stijene. Značenje: Korijen 'zuv' označava obilno i nezaustavljivo istjecanje, isti onaj koji se koristi u frazi 'zemlja kojom teče med i mlijeko'. Time se naglašava da Božji dar nije bio oskudan, već iznimno bogat i tekuć.
4. pođoše po sušama Izvornik: הָלְכוּ בַּצִּיּוֹת [halekhu batziyot] Gramatika: Glagol 'halakh' (ići, hodati) je u perfektu 3. lica množine, povezan s imenicom 'tziyah' (suho mjesto, suša, pustinja) u množini s prijedlogom 'b' (u, po) i određenim članom. Značenje: Glagol 'hodati' ovdje personificira vodu, dajući joj dinamiku živog bića koje donosi spasenje koračajući kroz mjesta smrti. Riječ 'suše' radikalno pojačava kontrast između obilja vode i ekstremne aridnosti okruženja.
5. rijeka Izvornik: נָהָֽר [nahar] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, apsolutno stanje. U rečenici funkcionira priložno u smislu 'kao rijeka' ili kao apozicija. Značenje: Umjesto malog potočića, iz stijene je potekla moćna i stalna vodena masa. Ova slika rijeke u pustinji postaje snažan proročki i eshatološki motiv za izlijevanje Božjeg Duha i milosti na duhovnu pustoš.
Ovaj stih (Psalam 105:41) u vrlo sažetoj i poetičnoj formi opisuje jedno od najvećih čuda izlaska i putovanja pustinjom: trenutak kada je Bog izveo vodu iz tvrde stijene da bi napojio Izraelce. Slikoviti jezik – osobito personifikacija vode koja 'hoda' po sušama kao rijeka – naglašava Božju apsolutnu kontrolu nad prirodnim elementima i Njegovu vjernu brigu za narod u najsurovijim uvjetima preživljavanja.
Poruka stiha proteže se daleko izvan pukog povijesnog sjećanja. Slika moćne rijeke koja teče kroz mrtvu i suhu pustinju trajni je podsjetnik na Božju milost koja daje život i stvara put tamo gdje je to ljudskim očima nemoguće. Isti će se motiv razviti u kasnijoj proročkoj literaturi (primjerice kod Izaije) i novozavjetnoj teologiji 'žive vode', koja gasi najdublju duhovnu žeđ čovječanstva.