gdje Me iskušaše očevi vaši, ispitaše Me, premda vidješe Djelo Moje.
gdje Me iskušaše očevi vaši, ispitaše Me, premda vidješe Djelo Moje.
Četrdeset godina gnušao sam se toga naraštaja te rekoh: 'Oni su narod zabludjela srca i ne poznaju Moje putove.'
Zato se zakleh u Gnjevu Svom: 'Neće ući u Moj Počinak!'"
Zato se zakleh u Gnjevu Svom: 'Neće ući u Moj Počinak!'"
I zato se zakleh u gnjevu svom da neće ući u mir moj."
אֲשֶׁר נִשְׁבַּעְתִּי בְאַפִּי אִם יְבֹאוּן אֶל מְנוּחָתִֽי
'a.Sher- nish.Ba'.ti ve./'a.P/i 'im- ye.vo.'U/n 'el- me.nu.cha.T/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tako da sam se zakleo u gnjevu svom ako uđu u počinak moj"
1. sam se zakleo Izvornik: נִשְׁבַּעְתִּי [nishba'ti] Gramatika: Glagol 'šaba' (zakleti se) u nifal perfektu, 1. lice jednine. Ovdje izražava srednju (medijalnu) radnju jer se subjekt obvezuje. Značenje: Označava svečanu, neopozivu Božju odluku i prisegu. Bog obvezuje samoga sebe svojim karakterom na ispunjenje izrečenog suda.
2. u gnjevu svom Izvornik: בְאַפִּי [ve'api] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen s imenicom 'af' (nos, nosnice, gnjev) i pronominalnim sufiksom za 1. lice jednine ('moj'). Značenje: Hebrejski idiom za gnjev proizašao je iz tjelesne slike teškog disanja i širenja nosnica pri srdžbi. Ovdje ukazuje na intenzivnu, no pravednu Božju reakciju na ljudsku pobunu i nevjeru.
3. ako Izvornik: אִם ['im] Gramatika: Uvjetni veznik 'ako'. U kontekstu glagola 'zakleti se' tvori specifičan starohebrejski idiom negativne prisege u kojem je kletveni dio ('neka mi se dogodi to i to') izostavljen. Značenje: Kada se koristi na ovaj način, 'ako' funkcionira kao apsolutna, najsnažnija moguća negacija. Doslovno 'ako uđu' prevodi se i znači 'sigurno neće ući'.
4. uđu Izvornik: יְבֹאוּן [yevo'un] Gramatika: Glagol 'bo' (ući, doći) u kal imperfektu, 3. lice množine muškog roda. Završava s paragogičnim (dodatnim) 'nun' koji pojačava izričaj. Značenje: Označava kretanje prema željenom cilju ili odredištu, no u okrilju ranijeg veznika označava potpuno isključenje i trajnu zabranu pristupa.
5. počinak moj Izvornik: מְנוּחָתִֽי [menuchati] Gramatika: Imenica ženskog roda 'menuchah' (mjesto odmora, počinak, mir) sa sufiksom za 1. lice jednine ('moj'). Značenje: U povijesnom smislu odnosi se na Obećanu zemlju i mir od neprijatelja. U dubljem teološkom smislu predstavlja puno zajedništvo s Bogom i sudjelovanje u Njegovom subotnjem miru i poretku.
Ovaj stih (Psalam 95,11), koji se kasnije opširno citira i razrađuje u poslanici Hebrejima (poglavlja 3 i 4), predstavlja vrhunac tragične epizode o izraelskom lutanju pustinjom. Nakon godina strpljenja i suočen s neprestanim mrmljanjem naroda u Meribi i Masi, Bog izriče konačnu presudu pobunjenoj generaciji uskraćujući im ulazak u Obećanu zemlju. Gramatički najzanimljiviji detalj teksta je specifičan hebrejski idiom prisege – naizgled nepotpuna uvjetna rečenica 'ako uđu' (im yevo'un) koja zbog poštovanja izostavlja samu kletvu (samoimprekaciju), a po značenju se pretvara u apsolutnu, neopozivu negaciju: 'nikada neće ući'.
Pojam 'Božjeg počinka' (menuchah) ovdje nadilazi puk geografski teritorij Kanaana i prerasta u dubok teološki koncept. On stoji kao ultimativni cilj spasonosnog odnosa s Bogom, prostor mira, potpunog oslanjanja na Njegovu providnost i prestanka vlastitih, tjeskobnih napora. Zbog te slojevitosti, stih nije samo povijesni zapis o jednoj pobunjenoj generaciji, već stoji kao trajno upozorenje i poziv svim budućim naraštajima vjernika da ne otvrdnu svoja srca.