Jer će se Sud vratiti pravednosti, i za njim će ići svi ispravni u srcu.
Jer će se Sud vratiti pravednosti, i za njim će ići svi ispravni u srcu.
Tko će ustati za mene protiv zlikovaca? Tko će istupiti za mene protiv činitelja bezakonja?
Da mi Jahve nije pomoć, umalo bi duša moja prebivala u tišini.
Ako kažem: "Posrće noga moja", Tvoja me Milost, Jahve, podupire.
U mnoštvu tjeskoba u mojoj nutrini, Tvoje utjehe raduju moju dušu.
Da mi Jahve nije pomoć, umalo bi duša moja prebivala u tišini.
Kad mi Gospod ne bi bio pomoćnik, brzo bi se duša moja preselila onamo gdje se muči.
לוּלֵי יְהוָה עֶזְרָתָה לִּי כִּמְעַט שָֽׁכְנָה דוּמָה נַפְשִֽׁי
lu.Lei Yah.weh 'ez.Ra.tah L/i ki/m.'At sha.khe.Nah du.Mah naf.Sh/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Da nije Jahve pomoć meni zamalo bi prebivala (u) tišini duša moja."
1. da nije Izvornik: לוּלֵי [lu.Lei] Gramatika: Složeni veznik koji se sastoji od 'lu' (ako/da) i 'ley' (ne), tvoreći kondicionalnu klauzu koja izražava neostvarenu, hipotetsku situaciju u prošlosti. Značenje: Naglašava apsolutnu ovisnost psalmista o Božjoj intervenciji. Započinjući stih ovim veznikom, autor priznaje da bi bez Boga ishod bio tragičan i fatalan.
2. pomoć Izvornik: עֶזְרָתָה ['ez.Ra.tah] Gramatika: Imenica ženskog roda izvedena iz korijena 'azar (pomoći). Sufiks 'ah' može imati funkciju pojačavanja (paragogičko he) ili biti arhaični nastavak za naglašavanje smjera. Značenje: Ne odnosi se samo na puku asistenciju, već na aktivno, spasonosno izbavljenje iz po život opasne krize. Bog nije samo pomagač, već onaj koji doslovno izvlači iz smrti.
3. zamalo Izvornik: כִּמְעַט [ki/m.'At] Gramatika: Prilog stvoren spajanjem prijedloga 'k' (kao, poput) i imenice 'me'at' (malo, sićušno). Označava nešto što se umalo dogodilo. Značenje: Dramatično pojačava napetost stiha, opisujući milimetarsku blizinu smrti. Pokazuje koliko je psalmist bio blizu propasti trenutak prije nego što je Bog djelovao.
4. bi prebivala Izvornik: שָֽׁכְנָה [sha.khe.Nah] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 3. lice jednine ženskog roda. Slaže se s imenicom 'duša' (nefeš) koja je također ženskog roda. Značenje: Glagol 'shakan' nosi ideju trajnog nastanjivanja i puštanja korijenja, a ne privremenog boravka. U ovom kontekstu označava konačan, neopoziv odlazak u podzemlje bez mogućnosti povratka.
5. tišini Izvornik: דוּמָה [du.Mah] Gramatika: Imenica ženskog roda koja ovdje stoji kao mjesna oznaka (lokativ), bez izraženog prijedloga koji je u hebrejskoj poeziji na takvim mjestima često ispušten. Značenje: Predstavlja sliku smrti i carstva mrtvih kao mjesta potpunog muka. Za starozavjetnog čovjeka to je najveća tragedija jer u tišini nema odnosa s Bogom niti njegovog slavljenja.
6. duša moja Izvornik: נַפְשִֽׁי [naf.Sh/i] Gramatika: Imenica ženskog roda 'nefeš' sa pronominalnim sufiksom 1. lica jednine (moja). Ona je subjekt u drugom dijelu stiha. Značenje: 'Nefeš' ne označava samo nematerijalni dio čovjeka, već njegovo cjelokupno živo biće, dah i samu egzistenciju. Označava psalmista čiji je goli život visio o niti. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji daje da bude Tvorba: Tetragramaton, sveto i osobno Božje ime u Starom zavjetu, najvjerojatnije izvedeno iz starohebrejskog glagola 'hawah' (biti, postojati, bivati). Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju izrazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam / Ja ću biti koji ću biti).
- Duma [דוּמָה / du.Mah] (ostalo) Znači: Tišina, muk Tvorba: Izvedeno od korijena 'damam' koji znači 'biti tih, šutjeti, zatečen mirovati'. Ovdje se koristi kao poetski naziv mjesta, postajući sinonim za Šeol (carstvo mrtvih).
Ovaj stih (Psalam 94,17) duboko je i emotivno svjedočanstvo o Božjem izbavljenju. Psalmist se prisjeća trenutka kada je njegov život bio na samom rubu propasti, priznajući da bi ga bez neposredne i presudne Božje intervencije sigurno progutala smrt. Korištenjem kontrasta između aktivne Božje 'pomoći' i vječne, ledene 'tišine' (Duma) podzemlja, stih naglašava krhkost ljudskog postojanja.
Poruka stiha jasno artikulira teološku istinu o Bogu kao jedinom i apsolutnom Održavatelju života. Zaborav i smrtnikovo trajno nestajanje u muku mrtvih izbjegnuti su isključivo zahvaljujući Božjoj vjernosti i prisutnosti. Smrt se u biblijskoj poeziji ne prikazuje samo kao kraj biološkog života, već kao prestanak slavljenja i gubitak zajedništva sa Stvoriteljem, zbog čega je ovakvo izbavljenje najdublji razlog za zahvalnost.