Početna ›

Psalam 94,17 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Jer će se Sud vratiti pravednosti, i za njim će ići svi ispravni u srcu.

Tko će ustati za mene protiv zlikovaca? Tko će istupiti za mene protiv činitelja bezakonja?

Da mi Jahve nije pomoć, umalo bi duša moja prebivala u tišini.

Ako kažem: "Posrće noga moja", Tvoja me Milost, Jahve, podupire.

U mnoštvu tjeskoba u mojoj nutrini, Tvoje utjehe raduju moju dušu.

Biblija

Da mi Jahve nije pomoć, umalo bi duša moja prebivala u tišini.

Daničić-Karadžić

Kad mi Gospod ne bi bio pomoćnik, brzo bi se duša moja preselila onamo gdje se muči.

Original

לוּלֵי יְהוָה עֶזְרָתָה לִּי כִּמְעַט שָֽׁכְנָה דוּמָה נַפְשִֽׁי

Izgovor

lu.Lei Yah.weh 'ez.Ra.tah L/i ki/m.'At sha.khe.Nah du.Mah naf.Sh/i

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Da nije Jahve pomoć meni zamalo bi prebivala (u) tišini duša moja."

Analiza

1. da nije Izvornik: לוּלֵי [lu.Lei] Gramatika: Složeni veznik koji se sastoji od 'lu' (ako/da) i 'ley' (ne), tvoreći kondicionalnu klauzu koja izražava neostvarenu, hipotetsku situaciju u prošlosti. Značenje: Naglašava apsolutnu ovisnost psalmista o Božjoj intervenciji. Započinjući stih ovim veznikom, autor priznaje da bi bez Boga ishod bio tragičan i fatalan.

2. pomoć Izvornik: עֶזְרָתָה ['ez.Ra.tah] Gramatika: Imenica ženskog roda izvedena iz korijena 'azar (pomoći). Sufiks 'ah' može imati funkciju pojačavanja (paragogičko he) ili biti arhaični nastavak za naglašavanje smjera. Značenje: Ne odnosi se samo na puku asistenciju, već na aktivno, spasonosno izbavljenje iz po život opasne krize. Bog nije samo pomagač, već onaj koji doslovno izvlači iz smrti.

3. zamalo Izvornik: כִּמְעַט [ki/m.'At] Gramatika: Prilog stvoren spajanjem prijedloga 'k' (kao, poput) i imenice 'me'at' (malo, sićušno). Označava nešto što se umalo dogodilo. Značenje: Dramatično pojačava napetost stiha, opisujući milimetarsku blizinu smrti. Pokazuje koliko je psalmist bio blizu propasti trenutak prije nego što je Bog djelovao.

4. bi prebivala Izvornik: שָֽׁכְנָה [sha.khe.Nah] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 3. lice jednine ženskog roda. Slaže se s imenicom 'duša' (nefeš) koja je također ženskog roda. Značenje: Glagol 'shakan' nosi ideju trajnog nastanjivanja i puštanja korijenja, a ne privremenog boravka. U ovom kontekstu označava konačan, neopoziv odlazak u podzemlje bez mogućnosti povratka.

5. tišini Izvornik: דוּמָה [du.Mah] Gramatika: Imenica ženskog roda koja ovdje stoji kao mjesna oznaka (lokativ), bez izraženog prijedloga koji je u hebrejskoj poeziji na takvim mjestima često ispušten. Značenje: Predstavlja sliku smrti i carstva mrtvih kao mjesta potpunog muka. Za starozavjetnog čovjeka to je najveća tragedija jer u tišini nema odnosa s Bogom niti njegovog slavljenja.

6. duša moja Izvornik: נַפְשִֽׁי [naf.Sh/i] Gramatika: Imenica ženskog roda 'nefeš' sa pronominalnim sufiksom 1. lica jednine (moja). Ona je subjekt u drugom dijelu stiha. Značenje: 'Nefeš' ne označava samo nematerijalni dio čovjeka, već njegovo cjelokupno živo biće, dah i samu egzistenciju. Označava psalmista čiji je goli život visio o niti. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji daje da bude Tvorba: Tetragramaton, sveto i osobno Božje ime u Starom zavjetu, najvjerojatnije izvedeno iz starohebrejskog glagola 'hawah' (biti, postojati, bivati). Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju izrazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam / Ja ću biti koji ću biti).

- Duma [דוּמָה / du.Mah] (ostalo) Znači: Tišina, muk Tvorba: Izvedeno od korijena 'damam' koji znači 'biti tih, šutjeti, zatečen mirovati'. Ovdje se koristi kao poetski naziv mjesta, postajući sinonim za Šeol (carstvo mrtvih).

Zaključak

Ovaj stih (Psalam 94,17) duboko je i emotivno svjedočanstvo o Božjem izbavljenju. Psalmist se prisjeća trenutka kada je njegov život bio na samom rubu propasti, priznajući da bi ga bez neposredne i presudne Božje intervencije sigurno progutala smrt. Korištenjem kontrasta između aktivne Božje 'pomoći' i vječne, ledene 'tišine' (Duma) podzemlja, stih naglašava krhkost ljudskog postojanja.

Poruka stiha jasno artikulira teološku istinu o Bogu kao jedinom i apsolutnom Održavatelju života. Zaborav i smrtnikovo trajno nestajanje u muku mrtvih izbjegnuti su isključivo zahvaljujući Božjoj vjernosti i prisutnosti. Smrt se u biblijskoj poeziji ne prikazuje samo kao kraj biološkog života, već kao prestanak slavljenja i gubitak zajedništva sa Stvoriteljem, zbog čega je ovakvo izbavljenje najdublji razlog za zahvalnost.