Bog smješta usamljene u dom, izvodi sužnjeve u blagostanje, a buntovnici prebivaju u pustoši.
Bog smješta usamljene u dom, izvodi sužnjeve u blagostanje, a buntovnici prebivaju u pustoši.
Bože, kad si izlazio pred Svojim narodom, kad si stupao pustoši – Sela.
Zemlja se zatresla, a i Nebesa su kapala pred Bogom, zatresao se ovaj Sinaj pred Bogom, Bogom Izraela.
Kišu obilja izlijevaš, Bože; baštinu Tvoju iscrpljenu, Ti si je utvrdio.
Tvoje se stado nastani u njoj. U Svojoj Dobroti, Bože, Ti pripremaš za siromaha.
Zemlja se zatresla, a i Nebesa su kapala pred Bogom, zatresao se ovaj Sinaj pred Bogom, Bogom Izraela.
Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva.
אֶרֶץ רָעָשָׁה אַף שָׁמַיִם נָטְפוּ מִפְּנֵי אֱלֹהִים זֶה סִינַי מִפְּנֵי אֱלֹהִים אֱלֹהֵי יִשְׂרָאֵֽל
'E.retz ra.'A.shah 'af- sha.Ma.yim na.te.Fu mi./pe.Nei 'E.lo.Him zeh si.Nai mi./pe.Nei 'E.lo.Him 'e.lo.Hei Yis.ra.'El
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zemlja se zatresla, također nebesa su kapala od lica Boga, ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izraela."
1. Zemlja se zatresla Izvornik: אֶרֶץ רָעָשָׁה ['Eretz ra'ashah] Gramatika: Imenica 'eretz' (zemlja) je ženskog roda u apsolutnom stanju. Glagol 'ra'ashah' (zatresla se) je u perfektu (Qal), 3. lice jednine ženskog roda, pravilno usklađen sa subjektom. Značenje: Opisuje snažnu teofaniju gdje fizički svijet neposredno reagira na prisutnost svog Stvoritelja. Zemlja doslovno drhti i trese se pred Njegovom beskrajnom moći.
2. nebesa su kapala Izvornik: שָׁמַיִם נָטְפוּ [shamayim natefu] Gramatika: Imenica 'shamayim' (nebesa) stoji u obliku duala (koji često funkcionira kao plural). Glagol 'natefu' je u perfektu (Qal), 3. lice množine. Značenje: Ukazuje na silovitu oluju koja prati Božji silazak na zemlju. Nebesa odgovaraju na Njegovu svetu prisutnost ispuštanjem kiše, koja u tom podneblju donosi život blagoslova.
3. od lica Izvornik: מִפְּנֵי [mipenei] Gramatika: Ova prijedložna fraza tvorena je od prefiksa 'min' (od, iz) i imenice 'paneh' (lice) u pluralnom konstruktnom stanju. Doslovno i prostorno označava pokret i reakciju 'od lica' ili 'iz prisutnosti'. Značenje: Snažno naglašava izravan susret s Bogom i Njegovu intimnu, osobnu prisutnost. Priroda ne reagira na neku apstraktnu ili daleku silu, nego na neposrednu Božju slavu.
4. ovaj Sinaj Izvornik: זֶה סִינַי [zeh Sinai] Gramatika: Pokazna zamjenica 'zeh' (ovaj) muškog roda jednine stoji uz vlastitu imenicu 'Sinaj'. Konstrukcija služi za dramatično i izravno isticanje određenog prostora. Značenje: Podsjeća na konkretan povijesni događaj teofanije i sklapanja Saveza. Sinaj ovdje biva personificiran kao ključni svjedok objave, gora koja se topi i trese pred samim Jahvom.
5. Boga Izraela Izvornik: אֱלֹהֵי יִשְׂרָאֵֽל ['elohei Yisra'el] Gramatika: Imenica 'Elohim' (Bog) ovdje se pojavljuje u statusu constructusu (množinski konstrukt 'elohei') vezanom uz vlastito ime 'Izrael'. Ovaj genitiv izražava strogu pripadnost. Značenje: Označava ekskluzivan i vječan odnos Saveza između svemogućeg Stvoritelja i Njegovog izabranog naroda. Bog pred kojim drhti cijeli kozmos intimno je i povijesno vezan isključivo uz Izrael. Imena: - Sinaj [סִינַי / Sinai] (planina) Znači: Nesigurna etimologija; moguće "pripada bogu Sinu" ili "mjesto grmlja/trnja". Tvorba: Stara i znanstveno neutvrđena etimologija povezuje ime s drevnim akadskim bogom mjeseca (Sin) koji se štovao u regiji, dok druga struja ime veže za hebrejsku riječ 'seneh' (סְנֶה) koja označava gorući grm iz Izlaska.
- Izrael [יִשְׂרָאֵֽל / Yisra'el] (narod) Znači: Onaj koji se bori s Bogom, ili Bog vlada. Tvorba: Ime je teoforsko, tvoreno od drevnog semitskog i hebrejskog glagolskog korijena 's-r-h' (boriti se, ustrajati, vladati) te imena za Boga 'El'. Tekst objašnjava: U Postanku 32:28 Jakov nakon hrvanja s anđelom dobiva ovo ime s objašnjenjem: "jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si." Promjena imena: Raniji oblik imena patrijarha bio je Jakov (Ya'aqov). Promjena imena označava drastičan prijelaz identiteta – od onoga koji je spletkar (koji 'drži za petu') u osobu s izravnim, iskrenim i pobjedničkim odnosom prema Bogu.
Ovaj stih (koji se nalazi u Psalmu 68:9 prema kršćanskoj numeraciji, odnosno 68:8 u mazoretskom tekstu, a gotovo je identičan dijelu Deborine pjesme u Sucima 5:5) predstavlja klasičan biblijski prikaz teofanije – Božje veličanstvene i zastrašujuće objave u svijetu. Prirodni fenomeni poput snažnog potresa i izlijevanja kiše iz nebesa ovdje nisu puki meteorološki događaji, već neposredna, organska reakcija cjelokupnog kozmosa na svetu prisutnost ('lice') svoga Stvoritelja. Cijela priroda doslovno ne može izdržati blizinu i težinu Jahvine slave bez dramatične fizičke reakcije.
Teološki vrhunac stiha krije se u njegovom snažnom kontrastu i sintezi: on povezuje univerzalnu božansku moć s vrlo specifičnom poviješću spasenja na zemlji. Kozmički Bog pred kojim drhte i tope se zemlja i nebesa, jasno se identificira kao Bog koji se objavio na brdu Sinaj te koji nosi titulu 'Bog Izraela'. Na taj način biblijski pisac naglašava da ta apsolutna moć koja upravlja svemirom nije neka bezlična energija ili daleka sila, već silno osoban Bog koji njeguje vjernost Saveza i neraskidiv, intimni odnos sa svojim izabranim narodom.