Psalam 68,2 — Knjiga Psalama

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Kao-rastjerivanje dima rastjeraj, kao-topljenje voska od-lica vatre izginut-će zli od-lica Boga."

1. kao rastjerivanje Izvornik: כְּהִנְדֹּף [ke./hin.Dof] Gramatika: Prijedlog 'ke' (kao) spojen s Niphal infinitivom konstruktom glagola 'nadaf' (otpuhati, rastjerati vjetrom). Niphal konjugacija ovdje ukazuje na pasivnu radnju, bivanje tjeranim. Značenje: Ova vizualna slika dima koji se nezaustavljivo raspršuje naglašava potpunu prolaznost i nepostojanost neprijatelja Božjih. Njihova snaga nema stvarne supstance i nestaje na najmanji dašak.

2. rastjeraj (ih) / ti tjeraš Izvornik: תִּנְדֹּף [tin.Dof] Gramatika: Isti glagol 'nadaf', ali sada u aktivnom Qal imperfektu, 2. lice jednine muškog roda (ti). Stvara se upečatljiva asonanca i igra riječima prelaskom s pasivnog stanja u izravnu Božju akciju. Značenje: Izravno obraćanje i atribucija radnje Bogu, koji je jedini aktivni vršitelj. Uklanjanje zla nije prepušteno slijepoj sudbini, već je aktivni izraz Božjeg suvereniteta nad poviješću.

3. kao topljenje voska Izvornik: כְּהִמֵּס דּוֹנַג [ke./hi.Mes Do.nag] Gramatika: 'Kehimes' je složenica prijedloga 'ke' (kao) i Niphal infinitiva konstrukta glagola 'masas' (topiti se). 'Donag' je imenica koja označava pčelinji vosak. Značenje: Vosak djeluje čvrsto sve dok se ne izloži vatri, kada rapidno gubi svoj oblik, krutost i postojanje. Metafora jasno komunicira da zlo pred Božjom svetošću gubi svu svoju iluzornu snagu.

4. od lica (pred) Izvornik: מִפְּנֵי [mi./pe.nei-] Gramatika: Složeni prijedlog stvoren od 'min' (od, iz) i množine konstrukta imenice 'panim' (lice). Zbog paralelizma koristi se dvaput u stihu. Značenje: Izraz naglašava izravnu, neposrednu prisutnost. Licem u lice s vatrom vosak nestaje; licem u lice s Božjom slavom i presvetom prisutnošću, opaki ne mogu opstati.

5. izginut će / neka propadnu Izvornik: יֹאבְדוּ [yoe.Du] Gramatika: Qal imperfekt, 3. lice množine glagola 'avad' (propasti, nestati, zalutati, biti uništen). Može imati snagu želje (jusiv) ili izražavati sigurnost onoga što će se tek dogoditi. Značenje: Ovaj izraz ne implicira samo fizičku smrt, nego potpunu propast i vječno odvajanje od izvora života. Za razliku od pravednika, konačna sudbina zlih je gubitak smisla i ništavilo.

6. zli (opaki) Izvornik: רְשָׁעִים [re.sha.'Im] Gramatika: Muški rod množine imenice i pridjeva 'rasha' (zao, krivac, onaj koji je nemoralan). Apsolutni oblik označava specifičnu, definiranu skupinu. Značenje: U biblijskoj misli 'rasha' je više od grešnika iz slabosti; on označava onoga tko svjesno i aktivno odbacuje Božji savez te svojim nepravednim postupcima remeti sklad zajednice. Imena: - Bog (Elohim) [אֱלֹהִֽים / 'E.lo.Him] (osoba) Znači: Veličanstvo / Vrhovni Bog Tvorba: Množinski oblik (pluralis majestatis) od korijena 'el (moćan, snažan) ili imenice 'eloah. Takva gramatička množina koristi se za jedinog pravog Boga kao izraz poštovanja, apsolutne nadmoći i punine Njegovih božanskih atributa.

Ovaj redak donosi duboku poetsku i teološku viziju neizbježnog ishoda sraza između Božje svetosti i ustrajnosti ljudskog zla. Uporabom dviju izrazito snažnih vizualnih slika iz prirode — dima kojeg vjetar nepovratno raznosi u ništavilo te voska čiji se naizgled čvrst oblik bespomoćno tali pored užarene vatre — psalmist prokazuje iluziju prividne nesavladivosti zla. Poput dima, zlo nema nikakvu vlastitu suštinsku stvarnost niti težinu; ono je tek prolazni nusproizvod pobune koji Božji dah (vjetar) s lakoćom raspršuje. Slično vosku, sustav grijeha može djelovati kruto, postojano i nepokolebljivo kada ga se promatra na 'sobnoj temperaturi' ljudske svakodnevice, ali suočeno sa samim izvorom Istine i apsolutne moći, ono neizbježno kopni.

Središnji teološki motiv izgrađen je na dvostrukoj upotrebi fraze 'od lica' (mipenei) kroz koju se uspostavlja izravan paralelizam između destruktivne vatre i same Božje prisutnosti. Sud nad opakima ovdje nije prikazan primarno kao izljev neobuzdanog osvetničkog gnjeva, već kao ontološka nužnost proizašla iz prirode same Svetosti. Baš kao što tama prirodno ustupa mjesto svjetlu te kao što se kruti vosak po logici stvari pretvara u tekućinu blizu plamena, tako opaki po svojoj pokvarenoj naravi ne mogu opstati kada se nađu 'licem u lice' (pred licem) s vječnim stvoriteljem. Sučeljavanje s Božjom prisutnošću stoga predstavlja smrt i ništavilo za zlo, dok istovremeno znači oslobođenje za stvoreni svijet.