Kličite Bogu, sva Zemljo.
Kličite Bogu, sva Zemljo.
Opjevavajte Slavu Imena Njegova, podajte Slavu hvali Njegovoj.
Recite Bogu: "Kako su strašna Tvoja djela! Zbog obilja Tvoje Snage ulaguju Ti se Tvoji neprijatelji.
Sva zemlja klanjat će se Tebi i pjevat će Tebi, pjevat će Imenu Tvome!" Sela.
Opjevavajte Slavu Imena Njegova, podajte Slavu hvali Njegovoj.
Zapjevajte slavu imenu njegovu, dajte mu hvalu i slavu.
זַמְּרוּ כְבֽוֹד שְׁמוֹ שִׂימוּ כָבוֹד תְּהִלָּתֽוֹ
za.me.Ru khe.Vod- she.M/o Si.mu kha.Vod te.hi.la.T/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Pjevajte slavu imena-njegova postavite slavu hvalu-njegovu"
1. Pjevajte Izvornik: זַמְּרוּ [zammeru] Gramatika: Glagol u Piel konjugaciji, zapovjedni način (imperativ), drugo lice množine, od korijena Z-M-R. Značenje: Označava pjevanje hvalospjeva, često uz pratnju žičanih instrumenata. Ne odnosi se samo na puku recitaciju, već na radosno glazbeno slavljenje koje uključuje cijelo biće.
2. slavu / slavu Izvornik: כְבֽוֹד / כָבוֹד [khevod / khavod] Gramatika: Imenica u vezanom (konstruktnom) stanju (khevod) u prvom dijelu, te apsolutnom stanju (khavod) u drugom dijelu stiha, od korijena K-B-D (biti težak, značajan). Značenje: Predstavlja Božju veličanstvenost, težinu, čast i očitovanu prisutnost. Povezivanje 'slave' s Božjim 'imenom' i 'hvalom' naglašava da Bogu pripada neizmjerno poštovanje.
3. imena-njegova Izvornik: שְׁמוֹ [shemo] Gramatika: Imenica 'šem' (ime) povezana s pronominalnim sufiksom za treće lice jednine muškog roda ('-o' - njegovo). Značenje: U biblijskoj misli ime nije samo oznaka, već predstavlja samu osobu, njezin karakter, narav i sva njena djela. Pjevati slavu Njegova imena znači veličati sve ono tko Bog jest.
4. postavite Izvornik: שִׂימוּ [simu] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, imperativ drugog lica množine od korijena S-Y-M (postaviti, staviti, učiniti, dati). Značenje: Ovaj se glagol ovdje koristi u smislu 'učiniti' ili 'dodijeliti'. Poziva vjernike da svojim slavljenjem aktivno uzveličaju i daju slavu hvali koja se prinosi Bogu.
5. hvalu-njegovu Izvornik: תְּהִלָּתֽוֹ [tehillato] Gramatika: Imenica ženskog roda 'tehila' (hvala, hvalospjev) s pronominalnim sufiksom za treće lice jednine muškog roda. Značenje: Označava pjesmu hvale ili sam čin javnog hvaljenja. Riječ je srodna hebrejskom naslovu knjige Psalama (Tehilim), ukazujući na središnju ulogu objavljivanja Božjih djela u zajednici.
Ovaj stih (Psalam 66,2) predstavlja jasan poziv na proslavu i veličanje Boga, stavljajući naglasak na aktivno, javno i glazbeno izražavanje štovanja. Kroz dvostruku upotrebu motiva slave ('kavod'), stih naglašava da Božje ime i Njegov karakter zaslužuju neizmjernu čast. Nije dovoljno samo izgovoriti molitvu; ljudska hvala mora biti prožeta dostojanstvom, strahopoštovanjem i glazbenim izričajem.
Struktura stiha koristi paralelizam u kojem se 'pjevanje slavi Njegova imena' nadopunjuje s 'postavljanjem slave na Njegovu hvalu' (učiniti Njegovu hvalu slavnom). Vjernici su pozvani ne samo prepoznati Božju veličinu, nego joj svojim glasovima i predanjem svjesno pridati onu slavu i čast koju Bog pravedno zaslužuje.