Moj je Gilead i Moj je Manaše, Efrajim je utvrda Moje glave, a Judeja Moj zakonodavac.
Moj je Gilead i Moj je Manaše, Efrajim je utvrda Moje glave, a Judeja Moj zakonodavac.
Moab je posuda Moga pranja, na Edom ću baciti Svoju obuću, nada Mnom kliči, Filistejo!
Tko će me dovesti u utvrđeni grad? Tko me vodio do Edoma?
Zar nas Ti, Bože, nisi odbacio i ne izlaziš, Bože, s vojskama našim?
Daj nam pomoć od neprijatelja, jer je ljudsko spasenje ispraznost.
Tko će me dovesti u utvrđeni grad? Tko me vodio do Edoma?
Ko će me odvesti u tvrdi grad? Ko će me otpratiti do Edoma?
מִי יֹבִלֵנִי עִיר מָצוֹר מִי נָחַנִי עַד אֱדֽוֹם
mi Yoi.le./ni 'ir ma.Tzor mi na.Cha./ni 'ad- 'e.Dom
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tko će me dovesti grad utvrde tko me vodio do Edoma"
1. Tko će me dovesti Izvornik: מִי יֹבִלֵנִי [mi yovileni] Gramatika: Upitna zamjenica iza koje slijedi glagol u Hifil imperfektu (3. lice jednine) s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Hifil konjugacija označava uzročnu radnju prenošenja ili uvođenja. Retoričko pitanje ukazuje na to da ljudska snaga ne može ostvariti ovaj pothvat, već je potrebno suvereno Božje djelovanje.
2. grad utvrde Izvornik: עִיר מָצוֹר ['ir matzor] Gramatika: Struktura poznata kao konstruktno stanje (status constructus) u kojoj dvije imenice tvore genitivnu vezu i jedinstven pojam. Značenje: Doslovno 'grad opsade' ili neprobojni utvrđeni grad (vjerojatno Petra). Predstavlja najveću vojnu i stratešku prepreku koja stoji pred Izraelom.
3. tko me vodio Izvornik: מִי נָחַנִי [mi nachani] Gramatika: Upitna zamjenica uz glagol u Qal perfektu (3. lice jednine) sa sufiksom 1. lica jednine, paralelan s imperfektom iz prvog dijela stiha. Značenje: Upotreba perfekta može funkcionirati kao 'proročki perfekt' koji izražava toliko duboko pouzdanje u buduću pobjedu da se o njoj govori kao o već ostvarenoj. Ujedno podsjeća na prošla povijesna iskustva u kojima je Bog uspješno vodio narod.
4. do Edoma Izvornik: עַד אֱדוֹם ['ad 'edom] Gramatika: Prijedlog za smjer i cilj (do, sve do, prema) u spoju s vlastitom imenicom. Značenje: Ukazuje na krajnji doseg vojnog pohoda i uspostavu dominacije nad povijesnim neprijateljem. Potvrđuje ispunjenje Božjih obećanja o zaštiti i prevlasti nad regijom. Imena: - Edom [אֱדוֹם / 'edom] (narod i pokrajina) Znači: crven Tvorba: Ime dolazi od semitskog korijena אדם ('dm) koji znači 'biti crven'. Lingvistički se odnosi na karakterističnu crvenkastu boju pješčenjaka u toj planinskoj regiji jugoistočno od Mrtvog mora. Tekst objašnjava: Knjiga Postanka (25,30) objašnjava ovo ime događajem u kojem je Jakovljev brat Ezav tražio da mu da jesti 'od onog crvenog variva' (leće), zbog čega je prozvan Edom (Crveni). Promjena imena: Ezav prelazi u Edom. Promjena naglašava njegovu impulzivnost i prodaju duhovnog prvorodstva za zemaljski užitak, nakon čega on postaje eponim za cijeli rivalski narod Edomaca.
Ovaj stih, zabilježen u Psalmima 60 i 108, predstavlja snažan izraz biblijske spoznaje da su ljudski napori potpuno nedostatni pred golemim povijesnim i životnim preprekama. Suočen s naizgled neosvojivim edomskim utvrdama, psalmist postavlja retorička pitanja koja u samoj svojoj formi kriju odgovor: nitko drugi do sam Bog ne može osigurati probijanje takve barijere.
Izmjena glagolskih vremena, imperfekta ('će me dovesti') i perfekta ('me vodio'), stvara poetski i teološki most između nade u budućnost i sigurnosti utemeljene na prošlim Božjim djelima. U ovom kontekstu, Edom nadilazi isključivo lokalni zemljopisni značaj i postaje vječni simbol svake nesavladive tvrđave i prepreke, koju je moguće nadvladati samo predajom vodstva Božjem suverenitetu.