Također, Bog će te zauvijek srušiti, zgrabit će te i istrgnuti iz šatora, iskorijenit će te iz zemlje živih. Sela.
Također, Bog će te zauvijek srušiti, zgrabit će te i istrgnuti iz šatora, iskorijenit će te iz zemlje živih. Sela.
Vidjet će pravednici i pobojati se, te će mu se nasmijati.
"Evo čovjeka koji ne postavi Boga svojim utočištem, nego se uzdao u mnoštvo svoga bogatstva i osnažio se u svojoj zloći."
A ja, kao zelena maslina u kući Božjoj, pouzdajem se u Božje Milosrđe vječno i dovijeka.
Zahvaljivat ću Ti zauvijek jer si to učinio i uzdat ću se u Tvoje Ime, jer je dobro, pred Tvojim pobožnicima.
"Evo čovjeka koji ne postavi Boga svojim utočištem, nego se uzdao u mnoštvo svoga bogatstva i osnažio se u svojoj zloći."
Gle čovjeka koji ne držaše u Bogu krjeposti svoje, nego se uzdaše u veličinu bogatstva svojega i utvrđivaše se zloćom svojom.
הִנֵּה הַגֶּבֶר לֹא יָשִׂים אֱלֹהִים מָֽעוּזּוֹ וַיִּבְטַח בְּרֹב עָשְׁרוֹ יָעֹז בְּהַוָּתֽוֹ
hi.Neh ha./Ge.ver lo' ya.Sim 'E.lo.Him ma.'U.Z/o Va/i.yiv.tach be./Ro a.she.R/o ya.'Oz be./ha.va.T/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Evo čovjeka ne postavi Boga utočištem svojim i uzda se u mnoštvo bogatstva svoga osnaži se u zloći svojoj."
1. čovjeka Izvornik: הַגֶּבֶר [haggever] Gramatika: Imenica muškog roda (gever) s određenim članom (ha). Za razliku od riječi 'adam' ili 'ish', ovaj korijen specifično označava snažnog čovjeka, ratnika ili moćnika. Značenje: Tekst ironično koristi riječ za moćnika kako bi naglasio njegovu stvarnu slabost. Njegova prividna snaga i samouvjerenost zapravo su izvor njegovog duhovnog i životnog pada jer isključuju Boga.
2. postavi Izvornik: יָשִׂים [yasim] Gramatika: Glagol 'sum' (staviti, postaviti, učiniti) u imperfektu 3. lica jednine. Imperfekt ovdje izražava trajnu, svjesnu i ponavljanu radnju. Značenje: Ukazuje na namjeran i kontinuiran izbor ove osobe. On ne ignorira Boga iz pukog neznanja, već aktivno donosi odluku da božanska prisutnost ne bude temelj njegove sigurnosti.
3. utočištem svojim Izvornik: מָֽעוּזּוֹ [ma'uzzo] Gramatika: Imenica 'ma'oz' (tvrđava, utočište, zaštita, snaga) sa sufiksom za 3. lice jednine muškog roda. Dolazi od korijena 'uz' (biti snažan, čvrst). Značenje: Označava sigurno mjesto zaklona u vremenu nevolje. Odbacujući Boga kao svoju neprobojnu tvrđavu, čovjek se ostavlja ranjivim, unatoč iluziji vlastite moći.
4. i uzda se Izvornik: וַיִּבְטַח [vayyivtach] Gramatika: Glagol 'batach' (uzdati se, osloniti se) s waw konsekutivnim koji radnju nadovezuje na prethodnu. Oblik implicira uzročno-posljedičnu vezu s prethodnim odbacivanjem Boga. Značenje: Prikazuje zamjenski temelj na kojem čovjek gradi svoj život. Bez Boga kao oslonca, ljudska se priroda nužno mora 'nasloniti' na nešto drugo, tražeći lažni osjećaj sigurnosti.
5. u mnoštvo bogatstva svoga Izvornik: בְּרֹב עָשְׁרוֹ [berov 'oshro] Gramatika: Konstruktni lanac spojen prijedlogom 'be' (u). Imenica 'rov' (mnoštvo, obilje) vezana je uz imenicu 'osher' (bogatstvo) koja nosi posvojni sufiks 3. lica. Značenje: Otkriva jalovost materijalizma i zgrtanja. Čovjek vjeruje da ga kvantiteta njegova bogatstva (mnoštvo) može zaštititi od nepredvidivosti života i božanske pravde.
6. u zloći svojoj Izvornik: בְּהַוָּתֽוֹ [behawwato] Gramatika: Imenica 'hawwah' s prijedlogom 'be' (u) i pronominalnim sufiksom. Riječ ima širok spektar značenja: od zle namjere i destruktivne ambicije do same propasti i uništenja. Značenje: Vrhunac ironije ovog stiha. Ono što moćnik smatra svojim najjačim oružjem (beskrupuloznost i destruktivna žudnja) ujedno je i ponor koji ga proždire i u kojem nalazi svoju konačnu propast. Imena: - Bog [אֱלֹהִים / 'Elohim] (osoba) Znači: Bog, božanstvo, Bogovi Tvorba: Riječ je po obliku množina (pluralis majestatis - množina veličanstva) imenice 'Eloah' (Bog). Iako je u množini, kada se odnosi na Boga Izraelova, redovito dolazi s glagolima i pridjevima u jednini.
Ovaj stih iz Psaltira (Psalam 52,9 / 52,7) donosi klasičnu mudrosnu opomenu o lažnoj i pravoj sigurnosti. Središnja tema stiha je tragična zabluda čovjeka koji svjesno odbacuje transcendentni oslonac u Bogu kako bi svoju životnu 'tvrđavu' izgradio na prolaznim i propadljivim temeljima materijalnog bogatstva i vlastite beskrupuloznosti.
Psalam postavlja oštru dijagnozu ljudske oholosti: čovjek (osobito onaj koji je moćan, 'gever') inherentno traži sigurnost. Kad tu sigurnost ne pronađe u Bogu, ne ostaje neovisan, već nužno postaje rob onoga u što je uložio svoje povjerenje. Krajnja je pouka stiha da oslanjanje na nepravdu i materijalizam ne donosi obećanu snagu, već ironično postaje sam mehanizam čovjekove propasti.