Početna ›

Psalam 46,4 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Stoga se nećemo bojati kad se pomakne zemlja i planine strovale u srce mora.

Buče i pjene se vode njegove, tresu se planine od njegova bujanja. Sela.

Rijeka i njezini potoci raduju Grad Božji, Svetinju Prebivališta Višnjega.

Bog je u njegovoj sredini, poljuljati se neće; pomoći će mu Bog u osvit jutra.

Bjesnjeli su narodi, posrnula su kraljevstva; pustio je Svoj glas, rastapa se zemlja.

Biblija

Rijeka i njezini potoci raduju Grad Božji, Svetinju Prebivališta Višnjega.

Daničić-Karadžić

Potoci vesele grad Božji, sveti stan višnjega.

Original

נָהָר פְּלָגָיו יְשַׂמְּחוּ עִיר אֱלֹהִים קְדֹשׁ מִשְׁכְּנֵי עֶלְיֽוֹן

Izgovor

na.Har pe.la.Ga/v ye.sa.me.Chu 'ir- 'E.lo.Him ke.Dosh mish.ke.Nei el.Yon

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Rijeka, potoci njezini vesele grad Boga, svetinju prebivališta Svevišnjega."

Analiza

1. Rijeka, potoci njezini Izvornik: נָהָר פְּלָגָיו [nahar pelagav] Gramatika: Imenica 'nahar' (rijeka) je u jednini, dok je 'pelagav' (potoci/rukavci) u množini s pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine. Konstrukcija naglašava sliku jednog izvora koji se grana u mnoštvo vodenih tokova. Značenje: U oštroj suprotnosti s bučnim i razornim morskim vodama koje simboliziraju kaos (iz prethodnih stihova), ova rijeka podsjeća na rajske vode iz Edena. Ona predstavlja Božji mir, blagoslov i neiscrpan život koji hrani Njegov narod.

2. vesele Izvornik: יְשַׂמְּחוּ [yesammechu] Gramatika: Glagol je u imperfektu trećeg lica množine od korijena שָׂמַח (samach). Nalazi se u Piel glagolskoj osnovi koja ima intenzivno-kauzativno značenje - 'uzrokovati veliku radost' ili 'činiti radosnim'. Značenje: Radost svetog grada ne proizlazi iz njegovih čvrstih zidina niti ljudske snage, već je izravna posljedica božanskog djelovanja. Radost je ovdje znak dubokog duhovnog spokoja i nepokolebljive sigurnosti.

3. grad Božji Izvornik: עִיר אֱלֹהִים ['ir 'Elohim] Gramatika: Hebrejska genitivna veza (status constructus / semikhut) koja imenicu 'ir' (grad) veže uz apsolutno stanje 'Elohim' (Bog), označavajući tako vlasništvo i blisku pripadnost. Značenje: Ova fraza povijesno se odnosi na Jeruzalem (Sion), ali prije svega ima duboko teološko značenje. Označava središte Božje zaštitničke prisutnosti na zemlji, mjesto koje je zaštićeno jer pripada isključivo Bogu.

4. svetinju prebivališta Izvornik: קְדֹשׁ מִשְׁכְּנֵי [qedosh mishkenei] Gramatika: Konstruktni lanac u kojem imenica 'qedosh' (svetinja / sveto mjesto) definira imenicu 'mishkenei', koja je u množini i znači 'šatori' ili 'prebivališta'. Značenje: Izraz 'mishkan' (prebivalište) povijesno podsjeća na Šator sastanka s kojim je Bog putovao kroz pustinju s Izraelom. To ukazuje da istinsku svetost mjestu ne daje građevina, već sama Božja prisutnost koja aktivno prebiva među ljudima. Imena: - Bog [אֱלֹהִים / 'Elohim] (osoba) Znači: Bog, božanstvo, moćni Tvorba: Dolazi od semitskog korijena 'el' (moćan, snažan) s pluralnim nastavkom '-im'. U biblijskom hebrejskom jeziku ovaj se oblik najčešće koristi kao 'pluralis majestatis' (plural veličanstva), izražavajući puninu božanske apsolutne moći i uzvišenosti jedinstvenoga Boga.

- Svevišnji [עֶלְיוֹן / Elyon] (osoba) Znači: Najviši, Gornji Tvorba: Ova titula/ime izvedena je iz hebrejskog glagolskog korijena 'alah' (עָלָה) koji znači 'uspeti se' ili 'ići gore'. Sufiks '-on' pojačava osnovno značenje, pa naziv opisuje Onoga koji je apsolutno uzvišen, transcendentan i suveren nad svime.

Zaključak

Ovaj stih iz 46. Psalma donosi jednu od najsnažnijih slika mira u cijeloj Bibliji. Kontrastirajući s prethodnim stihovima koji opisuju potrese, buku i prijeteće morske valove – koji u drevnoj književnosti simboliziraju neprijateljske sile i iskonski kaos – ovdje se uvodi slika tihe, mirne rijeke. Njezini rukavci prožimaju Božji grad i donose život umjesto uništenja.

Glavna poruka stiha počiva u spoznaji da sigurnost i radost Božjeg naroda ne ovise o vanjskim okolnostima koje su često kaotične. Grad (Sion/Jeruzalem) raduje se jer posjeduje nutarnji izvor života: samu prisutnost Svevišnjega Boga koji prebiva među svojima. Njegova svetost i Njegova neprekidna skrb za svoj narod uspoređeni su sa stalnim i pouzdanim izvorom vode koji nikada ne presušuje, osiguravajući opstanak i radost bez obzira na oluje izvan zidina.