Jahve poništava naum naroda, osujećuje zamisli pukova.
Jahve poništava naum naroda, osujećuje zamisli pukova.
Naum Jahvin stajat će zauvijek, misli srca Njegova iz naraštaja u naraštaj.
Blažen je narod kojemu je Jahve Bog, narod koji je On izabrao Sebi za baštinu.
S Nebesa gleda Jahve, vidi sve sinove ljudske.
S mjesta Svoga prebivališta On promatra sve stanovnike Zemlje.
Blažen je narod kojemu je Jahve Bog, narod koji je On izabrao Sebi za baštinu.
Blago narodu, kojemu je Bog Gospod, plemenu, koje je on izabrao sebi za naslijeđe.
אַשְׁרֵי הַגּוֹי אֲשֶׁר יְהוָה אֱלֹהָיו הָעָם בָּחַר לְנַחֲלָה לֽוֹ
'ash.Rei Ha./goy 'a.Sher- Yah.weh 'e.lo.Ha/v ha./'Am ba.Char le./na.cha.Lah l/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Blažen narod kojemu Jahve Bog njegov, narod izabrao za baštinu sebi"
1. Blažen Izvornik: אַשְׁרֵי [ashrei] Gramatika: Imenica u množini i vezanom stanju (status constructus), doslovno prevedena kao 'blaženstva od'. U biblijskom hebrejskom to je idiomatski usklik objektivne sreće ili odobravanja. Značenje: Označava duboko, trajno stanje blagostanja koje ne ovisi o prolaznim svjetovnim okolnostima. Pravo se blaženstvo ovdje definira isključivo ispravnim i živim odnosom s Bogom.
2. narod Izvornik: הַגּוֹי [hagoy] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini s određenim članom 'ha'. 'Goy' tipično označava veću etničku, političku ili teritorijalnu i često nežidovsku cjelinu. Značenje: Iako se u Bibliji često koristi za poganske narode, ovdje se odnosi na Izrael kao uspostavljenu naciju koja svoj jedinstveni državni i nacionalni identitet temelji isključivo na svom Bogu.
3. Bog njegov Izvornik: אֱלֹהָיו [elohav] Gramatika: Imenica 'Bog' u množini ('elohim', često korištena kao pluralis majestatis za jednog istinitog Boga) s pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine za pripadnost (njegov). Značenje: Sufiks pripadnosti snažno naglašava blizak, osoban odnos izmedu naroda i Boga. Jahve nije samo univerzalno apstraktno božanstvo, već aktivno i specifično pripada tom narodu u odnosu saveza.
4. narod Izvornik: הָעָם [ha'am] Gramatika: Imenica u jednini s određenim članom. Za razliku od riječi 'goy', 'am' češće ukazuje na rodbinsku povezanost, krvno srodstvo i unutarnju koheziju. Značenje: Označava unutarnje zajedništvo i duhovnu povezanost ljudi u narodu Božjeg saveza. Ovdje nadopunjuje 'hagoy' dajući narodu intimniju, gotovo obiteljsku dimenziju pod Božjim okriljem.
5. izabrao Izvornik: בָּחַר [bachar] Gramatika: Glagol u perfektu (qal), treće lice jednine muškog roda. Perfekt označava dovršenu, konačnu radnju u prošlosti. Značenje: Nosi duboko teološko značenje božanskog izabranja. Božji suvereni izbor svoga naroda ne temelji se na njihovoj vlastitoj zasluzi ili brojnosti, nego isključivo na Njegovoj nezasluženoj milosti i slobodnoj volji.
6. za baštinu Izvornik: לְנַחֲלָה [lenachalah] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini ('nachalah') s prefiksom prijedloga 'le' koji označava namjenu, smjer ili svrhu ('za'). Značenje: Govori o Izraelu kao Božjem dragocjenom posjedu i neotuđivom vlasništvu. Kao što zemlja pripada ljudima u nasljedstvo, tako ljudi ovdje postaju trajno, sigurno nasljedstvo samome Bogu. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji uzrokuje postojanje Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena 'hayah' (biti, postojati), po mnogim lingvistima u kauzativnom obliku koji bi značio 'Onaj koji uzrokuje da nešto postane'. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 objašnjava se preko izraza 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh), čime biblijski tekst povezuje ime s Božjom trajnom egzistencijom i Njegovom aktivnom i spasiteljskom prisutnošću među ljudima.
Psalam 33,12 je jedan od najjasnijih sažetaka starozavjetne teologije izabranja i saveza. Stih postavlja jasnu definiciju istinskog, trajnog blagostanja ('blaženstva'), smještajući ga izvan ovozemaljske ili vojne moći. Sreća se ovdje ne mjeri materijalnim prosperitetom, već se ekskluzivno nalazi u identitetu zajednice koja je u živom i ispravnom odnosu s Jahvom kao svojim osobnim, suverenim Bogom.
Stih pritom ističe divnu obostranu pripadnost. S jedne strane, narod prihvaća i priznaje Jahvu kao svoga Boga, a s druge, u dubljoj teološkoj inicijativi, sam Bog slobodno bira taj isti narod da mu bude 'baština', najdragocjeniji posjed. Ova neraskidiva veza milosnog izabranja narodu osigurava vječni identitet i svrhu pod Božjim okriljem.