Jahve, tko će boraviti u šatoru Tvome? Tko će prebivati na svetoj gori Tvojoj?
Jahve, tko će boraviti u šatoru Tvome? Tko će prebivati na svetoj gori Tvojoj?
Onaj koji hodi besprijekorno, čini pravdu i govori istinu u srcu svome.
ne kleveće svojim jezikom, ne čini zla svome prijatelju i ne nanosi sramotu svome srodniku.
Prezren je u njegovim očima odbačenik, a poštuje one koji se boje Jahve; zaklinje se na svoju štetu i ne mijenja.
Svoj novac ne daje na kamatu i ne uzima mito protiv nedužnoga. Tko ovo čini, neće se pokolebati dovijeka.
ne kleveće svojim jezikom, ne čini zla svome prijatelju i ne nanosi sramotu svome srodniku.
Ko ne opada jezikom svojim, ne čini drugome zla, i ne ruži bližnjega svojega;
לֹֽא רָגַל עַל לְשֹׁנוֹ לֹא עָשָׂה לְרֵעֵהוּ רָעָה וְחֶרְפָּה לֹא נָשָׂא עַל קְרֹֽבוֹ
lo'- ra.Gal 'al- le.sho.N/o lo'- 'a.Sah le./re.'E./hu ra.'Ah ve./cher.Pah lo'- na.Sa' 'al- ke.Ro.o/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne kleveće na jeziku svome, ne čini prijatelju svome zlo, i sramotu ne podiže na srodnika svoga."
1. kleveće Izvornik: רָגַל [ragal] Gramatika: Glagol, Qal perfekt, treće lice jednine muškog roda. Iako je u perfektu (završenom vremenu), u kontekstu psalma označava trajnu osobinu te se uobičajeno prevodi prezentom. Značenje: Korijen ove riječi usko je povezan s imenicom 'regel' (noga), a doslovno bi značio 'ići okolo pješice'. U prenesenom značenju opisuje onoga tko ide uokolo prenoseći glasine, odnosno klevetnika.
2. jeziku svome Izvornik: לְשֹׁנוֹ [leshono] Gramatika: Imenica u jednini ('lašon') s pronominalnim sufiksom za treće lice muškog roda jednine. Značenje: Jezik ovdje simbolizira cjelokupan govor i komunikaciju osobe. Stih ističe kako je samokontrola nad izgovorenim riječima jedan od temeljnih preduvjeta za pravednost.
3. prijatelju svome Izvornik: לְרֵעֵהוּ [lere'ehu] Gramatika: Imenica ('rea') s prijedlogom 'le' (prema, za) i sufiksom trećeg lica jednine. Značenje: Riječ označava prijatelja, sudruga, susjeda ili bližnjega unutar zajednice. Naglašava odgovornost, lojalnost i moralne obveze koje vjernik ima prema ljudima u svojoj neposrednoj okolini.
4. zlo Izvornik: רָעָה [ra'ah] Gramatika: Imenica ženskog roda u apsolutnom stanju, izvedena iz korijena r-'-'. Značenje: Označava bilo koji oblik štete, nesreće, zla ili nepravde. Pravednik aktivno odbija biti izvorom bilo kakve patnje svojim bližnjima.
5. sramotu Izvornik: וְחֶרְפָּה [vecherpah] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini, s veznikom 've' (i) na početku riječi. Značenje: Označava ukor, prijezir, sramoćenje ili izrugivanje tuđeg karaktera. U kulturi drevnog Bliskog istoka koja je počivala na časti i sramoti, uništavanje nečijeg ugleda smatralo se teškim prijestupom.
6. podiže Izvornik: נָשָׂא [nasa'] Gramatika: Glagol, Qal perfekt, treće lice jednine. Osnovno značenje je podići, uzeti, nositi ili prihvatiti. Značenje: U ovom specifičnom idiomatskom izrazu (s prijedlogom 'al' - na/protiv), znači 'baciti ljagu' ili 'prihvatiti lažnu optužbu'. Pravedna osoba odbija i stvarati i prenositi sramotu o svojim srodnicima.
Ovaj stih (Psalam 15,3) definira etički profil osobe koja je dostojna stupiti u Božju prisutnost, oslanjajući se na negativne definicije – opisuje ono što pravednik ne čini. U samom središtu stiha nalazi se duboka briga za međuljudske odnose s prijateljima i srodnicima, čime biblijski tekst nedvosmisleno poručuje da istinska pobožnost nije odvojena od svakodnevne etike ponašanja u zajednici.
Poseban se naglasak stavlja na etiku govora i očuvanje tuđeg ugleda. U drevnim kulturama utemeljenima na konceptima časti i sramote, kleveta i sramoćenje bližnjega smatrali su se jednako razornima kao i nanošenje materijalnog ili fizičkog zla. Zato se kontrola jezika i odbijanje sudjelovanja u širenju glasina prikazuju kao vrhunski dokaz nečijeg integriteta i ispravnog karaktera.