Početna ›

Psalam 149,2 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu, hvalu Njegovu u zboru pobožnika.

Neka se Izrael raduje Stvoritelju svome, sinovi Siona neka kliču Kralju svome.

Neka hvale Ime Njegovo plesom, uz bubanj i liru neka Mu sviraju.

Jer Jahve uživa u narodu Svome, ponizne ukrašava Spasenjem.

Biblija

Neka se Izrael raduje Stvoritelju svome, sinovi Siona neka kliču Kralju svome.

Daničić-Karadžić

Neka se veseli Izrailj o stvoritelju svom, sinovi Sionski nek se raduju o caru svom.

Original

יִשְׂמַח יִשְׂרָאֵל בְּעֹשָׂיו בְּנֵֽי צִיּוֹן יָגִילוּ בְמַלְכָּֽם

Izgovor

yis.Mach Yis.ra.'El be./'o.Sa/v be.nei- tzi.Yon ya.Gi.lu ve./mal.Ka/m

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Neka se raduje Izrael u Stvoritelju svome, sinovi Siona neka kliču u kralju svome."

Analiza

1. Neka se raduje Izvornik: יִשְׂמַח [yis.Mach] Gramatika: Qal imperfekt, 3. lice jednine muškog roda od korijena שָׂמַח (samach). Ovisno o kontekstu, imperfekt ovdje izražava jussiv (želju: "neka se raduje") ili trajnu/buduću radnju. Značenje: Označava duboku, izražajnu radost i veselje, često povezanu s religijskom proslavom, slavljenjem Boga i otvorenim izražavanjem sreće.

2. u Stvoritelju svome Izvornik: בְּעֹשָׂיו [be./'o.Sa/v] Gramatika: Prijedlog בְּ (be - u) s aktivnim participom Qala od korijena עָשָׂה ('asah - činiti, stvoriti) i prisvojnim sufiksom 3. lica jednine (njegov). Zanimljivo je da je particip u obliku množine, što se u hebrejskom koristi kao "pluralis majestatis" (množina veličanstva) za Boga. Značenje: Prikazuje Boga kao aktivnog Tvorca Izraela. Radost naroda nije utemeljena u njihovim vlastitim sposobnostima, već u Bogu koji ih je osobno stvorio i oblikovao kao svoj narod.

3. sinovi Siona Izvornik: בְּנֵֽי צִיּוֹן [be.nei- tzi.Yon] Gramatika: Konstruktni oblik (status constructus) množine imenice בֵּן (ben - sin) čvrsto vezan uz vlastitu imenicu Sion. To je genitivna veza pripadnosti. Značenje: Ovaj izraz označava stanovnike Jeruzalema i čitav Božji narod. Duboko povezuje njihov identitet, nasljeđe i izabranje s mjestom Božje svete prisutnosti.

4. neka kliču Izvornik: יָגִילוּ [ya.Gi.lu] Gramatika: Qal imperfekt, 3. lice množine od korijena גִּיל (gil). Stoji u paralelizmu s glagolom za radost u prvoj polovici stiha. Značenje: Ovaj glagol odnosi se na glasno, gotovo fizičko izražavanje radosti, poput poskakivanja, plesa i klicanja. Naglašava slavljenje Boga s neizmjernim entuzijazmom i veseljem.

5. u kralju svome Izvornik: בְמַלְכָּֽם [ve./mal.Ka/m] Gramatika: Prijedlog בְ (ve - u, ovdje s prefiksom koji je zbog pravila hebrejskog jezika poprimio zvuk 'v') dodan na imenicu מֶלֶךְ (melech - kralj) uz prisvojni sufiks 3. lica množine (njihov). Značenje: Ukazuje na to da je Božja vladavina glavni razlog klicanja i sigurnosti. Kruni sliku odnosa prikazujući Boga ne samo kao Stvoritelja, već i kao suverenog Vladara i Zaštitnika koji osigurava mir svome narodu. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / Yis.ra.'El] (narod) Znači: "Bog se bori" ili "On se bori s Bogom" Tvorba: Sastavljeno od glagolskog korijena שָׂרָה (sarah - boriti se, ustrajati) i אֵל (El

- Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32:29 Jakovu je dano ovo ime uz objašnjenje: "Jer si se borio s Bogom i s ljudima i pobijedio." Promjena imena: Promjena imena patrijarha Jakova u Izrael označava njegov duhovni preobražaj i njegov novi identitet kao praoca izabranog naroda.

- Sion [צִיּוֹן / tzi.Yon] (planina) Znači: Etimologija je neizvjesna. Možda znači "tvrđava", "suho mjesto" ili "znak / putokaz". Tvorba: Stručnjaci ga povezuju s arapskim korijenom ṣwy (biti suh) ili ṣwn (štititi, braniti, pa odatle tvrđava), ili pak s hebrejskom riječi tsiyyun (putokaz, spomenik). Nema konsenzusa oko točnog porijekla.

Zaključak

Ovaj stih, koji pripada Psalmu 149 (stih 2), predstavlja predivan primjer hebrejskog poetskog paralelizma u kojem se dvije polovice rečenice međusobno nadopunjuju i ritmički pojačavaju. Zajednica izraelskog naroda pozvana je na otvorenu i uzvišenu radost, a ta radost proizlazi isključivo iz njihovog specifičnog identiteta i odnosa s Bogom. Bog je u ovom stihu prikazan dvama ključnim teološkim titulama – kao Stvoritelj i kao Kralj.

Težište psalma leži u poimanju da je istinska sreća vjernika utemeljena "u" samom Bogu. Spajajući koncepte Božjeg stvaranja s Njegovim suverenim kraljevanjem, stih naglašava da pravo na Njegovu kraljevsku vlast nad narodom proizlazi upravo iz činjenice da ih je On oblikovao i pozvao u život. Klicanje i radost stoga su prirodan, ali i zapovjeđen odgovor na takvo moćno i blisko Božje vodstvo.