Baca Svoj led kao mrvice; pred Njegovom studeni tko može opstati?
Baca Svoj led kao mrvice; pred Njegovom studeni tko može opstati?
Pošalje Svoju Riječ i otopi ih, učini da zapuše Njegov vjetar i poteku vode.
Objavljuje Svoje Riječi Jakovu, Svoje Odredbe i Svoje Sudove Izraelu.
Nije tako učinio nijednom narodu, i Sudove oni ne poznaju. Aleluja!
Objavljuje Svoje Riječi Jakovu, Svoje Odredbe i Svoje Sudove Izraelu.
On je javio riječ svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.
מַגִּיד דְּבָרָיו לְיַעֲקֹב חֻקָּיו וּמִשְׁפָּטָיו לְיִשְׂרָאֵֽל
ma.Gid de.va.ro/v le./ya.'a.Ko chu.Ka/v u./mish.pa.Ta/v le./Yis.ra.'El
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Objavljuje riječi svoje Jakovu, odredbe svoje i sudove svoje Izraelu"
1. Objavljuje Izvornik: מַגִּיד [ma.Gid] Gramatika: Particip aktivni glagolskog debla hifil (uzročno), muški rod jednine, od korijena נגד (n-g-d). Upotreba participa ovdje označava trajnu, kontinuiranu i aktivnu radnju. Značenje: Ukazuje na dinamiku Božjeg otkrivenja. Bog nije statičan niti skriven, već Onaj koji kontinuirano, jasno i glasno objavljuje svoju volju svom narodu.
2. riječi svoje Izvornik: דְּבָרָיו [de.va.ro/v] Gramatika: Imenica muškog roda u množini (prema izgovoru/Qere, dok je pisani tekst/Ketiv u jednini 'd'varo') s posesivnim sufiksom 3. lica jednine. Značenje: Predstavlja cjelokupnu Božju komunikaciju, a usko se veže uz 'Deset riječi' (Dekalog). To je verbalna objava Njegove volje, prirode i nauma.
3. odredbe svoje Izvornik: חֻקָּיו [chu.Ka/v] Gramatika: Imenica muškog roda u množini s posesivnim sufiksom. Dolazi od korijena חקק (h-q-q), što primarno znači 'urezati' ili 'uklesati'. Značenje: Odnosi se na zakone koji su apsolutni, trajni i nepromjenjivi (poput uklesanih u kamen). U rabinskoj tradiciji označavaju propise koji nemaju očito logičko ili racionalno objašnjenje, već se čuvaju iz poslušnosti Božjem autoritetu.
4. i sudove svoje Izvornik: וּמִשְׁפָּטָיו [u./mish.pa.Ta/v] Gramatika: Veznik 'waw' (i) povezan s imenicom množine i posesivnim sufiksom, izvedeno od korijena שפט (sh-p-t), 'suditi'. Značenje: Označava pravne presude, pravila međuljudskog ponašanja i socijalnu pravdu. To su logični, društveni zakoni koji održavaju red i preslikavaju Božju pravednost na ljudsko društvo. Imena: - Jakov [יַעֲקֹב / ya.'a.Ko] (osoba) Znači: Neka Bog štiti / Onaj koji štiti (od semitskog korijena) ili Onaj koji drži za petu / Istiskivač (prema biblijskom opisu). Tvorba: Jezično se ime najčešće tumači kao kraći oblik teoforskog imena Ya'qub-El (Neka Bog štiti/čuva) od zapadnosemitskog korijena 'aqab (štititi). Tekst objašnjava: Postanak 25:26 ime objašnjava time što se novorođeni Jakov držao za petu (עָקֵב, 'aqev) svog brata blizanca Ezava. Postanak 27:36 ga veže uz glagol 'prevariti' ili 'istisnuti'. Promjena imena: Kasnije mu je ime promijenjeno u Izrael nakon borbe s anđelom (Postanak 32:28), prelazeći od identiteta 'varalice' do onoga koji se junački bori uz Boga.
- Izrael [יִשְׂרָאֵֽל / Yis.ra.'El] (osoba | narod) Znači: Bog se bori / Bog vlada / Onaj koji se bori s Bogom. Tvorba: Ime je teoforsko, složeno od glagolskog korijena שרה (s-r-h; boriti se, ustrajati, vladati kao knez) i imena אֵל (El, Bog). Tekst objašnjava: Postanak 32:28 daje jasno objašnjenje za promjenu Jakovljeva imena: 'jer si se borio s Bogom (El) i s ljudima, i nadvladao si'. Promjena imena: Nastalo kao osobno ime dano Jakovu (promjena iz 'Jakov' u 'Izrael'), a s vremenom je postalo eponim za cjelokupan narod (Izraelci, sinovi Izraelovi).
Ovaj stih (Psalam 147:19) naglašava jedinstvenost odnosa između Boga i Njegova naroda. U kontekstu psalma koji slavi Božju moć nad prirodom i stvorenjem, autor ističe da je najveća privilegija Izraela ta što mu se Bog objavio Riječju (Tora). Bog ne otkriva svoje upute, trajne zakone (hukim) i pravedne sudove (mišpatim) cjelokupnom čovječanstvu na jednak način, nego uspostavlja intiman saveznički odnos specifično s potomcima Jakova.
Korištenje paralelizma 'Jakov - Izrael' u stihu ne samo da stilski pojačava poruku, već obuhvaća i cijelu povijest naroda: od Jakova, čovjeka s ljudskim slabostima, do Izraela, naroda s božanskim pozivom. Božja objava Zakona ovdje nije shvaćena kao teret, već kao vrhunski dar milosti koji narodu daje smjernice za život i izdvaja ga od ostalih naroda na zemlji.