Jahve, čuj moju molitvu, prigni uho mojim vapajima. U Svojoj Vjernosti usliši me, u Svojoj Pravednosti.
Jahve, čuj moju molitvu, prigni uho mojim vapajima. U Svojoj Vjernosti usliši me, u Svojoj Pravednosti.
I ne ulazi u sud sa Svojim slugom, jer se pred Tobom nitko živ neće opravdati.
Jer neprijatelj progoni moju dušu, o zemlju je satro moj život; nastanio me u tminama kao odavno mrtve.
Klone u meni duh moj, u nutrini mojoj užasava se srce moje.
Sjećam se davnih dana, razmišljam o svakom Tvom djelu, promišljam o djelu Tvojih ruku.
Jer neprijatelj progoni moju dušu, o zemlju je satro moj život; nastanio me u tminama kao odavno mrtve.
Neprijatelj goni dušu moju, gazi u prah život moj, posađuje me u mrak, kao davno pomrle.
כִּי רָדַף אוֹיֵב נַפְשִׁי דִּכָּא לָאָרֶץ חַיָּתִי הוֹשִׁיבַנִי בְמַחֲשַׁכִּים כְּמֵתֵי עוֹלָֽם
ki ra.Daf 'o.Yev naf.Sh/i di.Ka' La./'a.retz chai.ya.T/i ho.shi.Va./ni ve./ma.cha.sha.Kim ke./me.Tei o.Lam
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jer progoni neprijatelj dušu moju, satro je na zemlju život moj, posjeo me u tminama kao mrtve davnine."
1. progoni Izvornik: רָדַף [ra.Daf] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 3. lice jednine muškog roda. Iako je u perfektu koji označava dovršenu radnju, u biblijskoj poeziji često opisuje trajnu ili ponavljajuću stvarnost progona. Značenje: Korijen nosi značenje upornog, nesmiljenog lova na plijen ili bjegunca. Ovdje prikazuje neprijatelja kao neumornog lovca koji goni psalmista.
2. dušu moju Izvornik: נַפְשִׁי [naf.Sh/i] Gramatika: Imenica ženskog roda (nefeš) s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Nema sasvim prikladan ekvivalent u suvremenim jezicima jer obuhvaća osobu u cjelini. Značenje: U starozavjetnoj antropologiji 'nefeš' ne označava bestjelesnu dušu, već grlo, dah, čovjekovo cijelo živo biće i njegovu vitalnost. Neprijatelj napada samu srž psalmistova postojanja.
3. satro je Izvornik: דִּכָּא [di.Ka'] Gramatika: Glagol u Pi'el perfektu, 3. lice jednine muškog roda. Konjugacija Pi'el ovdje naglašava i daje izrazito intenzivno značenje osnovnom glagolu. Značenje: Označava drobljenje, mrvljenje ili gaženje u prah. Riječ slikovito opisuje potpuno poniženje, oduzimanje dostojanstva i fizičko ili duševno slamanje pod teretom patnje.
4. život moj Izvornik: חַיָּתִי [chai.ya.T/i] Gramatika: Imenica ženskog roda (haja) u status constructus obliku povezana s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Stoji u sinonimskom paralelizmu s izrazom 'nefeš' (duša) iz prvog dijela stiha. Dodatno pojačava egzistencijalnu prijetnju - neprijatelj želi doslovno sravniti moliteljev život sa zemljom (prahom).
5. posjeo me Izvornik: הוֹשִׁיבַנִי [ho.shi.Va./ni] Gramatika: Glagol od korijena 'jašav' (sjediti, stanovati) u kauzativnoj Hif'il konjugaciji, perfekt 3. lica jednine muškog roda sa sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Doslovno znači 'uzrokovao je / natjerao me da sjedim'. Neprijatelj prisiljava molitelja na boravak i prebivanje u mjestu tame, što izravno asocira na podzemni svijet gdje više nema aktivnosti.
6. u tminama Izvornik: בְמַחֲשַׁכִּים [ve./ma.cha.sha.Kim] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen s imenicom muškog roda u množini. Upotreba množine na ovom mjestu potencira dubinu, neprozirnost i beskrajnost tame. Značenje: Tmine ovdje predstavljaju sferu mrtvih (Šeol), potpunu izolaciju i odsutnost Božjeg svjetla. Odražavaju stanje krajnjeg očaja, karakteristično za boravište onih koji su mrtvi.
7. davnine Izvornik: עוֹלָֽם [o.Lam] Gramatika: Imenica muškog roda koja inače označava vječnost, trajanje ili davnu prošlost. Ovdje je u genitivnoj vezi (status constructus) s riječju 'mrtvi' (metei). Značenje: Izraz 'mrtvi davnine' ukazuje na ljude koji su davno umrli i čije je postojanje potpuno izbrisano iz sjećanja živih. Molitelj se osjeća zaboravljeno, kao da je istrgnut iz vremena i svijeta.
Ovaj stih (Psalam 143:3) duboko je i potresno svjedočanstvo osobnog stradanja u kojem psalmist svoj osjećaj očaja opisuje rječnikom fizičkog uništenja i silaska u podzemlje. Neprijatelj ga ne samo neumorno progoni, već ga egzistencijalno satire i gazi na zemlju, pokušavajući mu oduzeti svu vitalnu snagu ('nefeš' i 'haja').
Slikovni jezik stiha kulminira zastrašujućim motivom prisilnog boravka u 'tminama', što je jasna aluzija na Šeol, tamno prebivalište mrtvih. Uspoređujući se s 'mrtvima davnine' – s onima koji su odavno izbrisani iz sjećanja zajednice i izvan doticaja sa živima – molitelj izražava osjećaj potpune društvene i duhovne odbačenosti. Njegova bol i potlačenost tolikog su intenziteta da se osjeća kao da je već odavno napustio svijet živih, iako biološki i dalje postoji.