Jahve s Nebesa pogleda na sinove ljudske da vidi ima li razumnoga koji traži Boga.
Jahve s Nebesa pogleda na sinove ljudske da vidi ima li razumnoga koji traži Boga.
Svi skrenuše, zajedno se pokvariše; nema nikoga tko čini dobro, nema čak ni jednoga.
Zar ne znaju svi koji čine bezakonje, koji proždiru moj narod kao što jedu kruh, a Jahvu ne zazivaju?
Tamo zadrhtaše od straha, jer je Bog u pravednom naraštaju.
Posramljujete savjet siromaha, jer Jahve je utočište njegovo.
Zar ne znaju svi koji čine bezakonje, koji proždiru moj narod kao što jedu kruh, a Jahvu ne zazivaju?
Zar se neće opametiti koji čine bezakonje, jedu narod moj kao što jedu hljeb, ne prizivaju Gospoda?
הֲלֹא יָדְעוּ כָּל פֹּעֲלֵי אָוֶן אֹכְלֵי עַמִּי אָכְלוּ לֶחֶם יְהוָה לֹא קָרָֽאוּ
ha./Lo' ya.de.'U kol- po.'a.Lei 'A.ven 'o.khe.Lei 'A.m/i 'A.khe.lu Le.chem Yah.weh lo' ka.Ra.'u
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zar ne znaju svi činitelji bezakonja jedači naroda moga jeli su kruh Jahvu ne prizvaše"
1. Zar ne znaju Izvornik: הֲלֹא יָדְעוּ [halo' yade'u] Gramatika: Upitna čestica 'ha' spojena s negacijom 'lo' uvodi retoričko pitanje. Glagol 'yada' (znati) je u Qal perfektu, 3. lice množine. Značenje: Izražava božansko čuđenje i osudu nad duhovnim sljepilom zlotvora. Njihovo neznanje nije samo intelektualni nedostatak, već moralno i duhovno stanje potpunog nerazumijevanja Božje prisutnosti i Njegovog suda.
2. činitelji bezakonja Izvornik: פֹּעֲלֵי אָוֶן [po'alei 'aven] Gramatika: Izraz je u takozvanom veznom stanju (status constructus) koji spaja particip aktivni muškog roda u množini ('po'alei') s imenicom ('aven'). Riječ 'aven' označava zlo, taštinu ili nepravdu. Značenje: Opisuje zlotvore kao profesionalne 'radnike' čiji je stalni posao proizvođenje nepravde. Njihov identitet definiran je zlom koje redovito, neprestano i s namjerom čine.
3. jedači naroda moga Izvornik: אֹכְלֵי עַמִּי ['okhelei 'ammi] Gramatika: Još jedan particip glagola ('akhal', jesti) u veznom stanju s imenicom 'am' (narod) na koju je dodan pronominalni sufiks 1. lica jednine koji označava pripadnost ('moj'). Značenje: Ovo je potresna metafora ekstremnog izrabljivanja bespomoćnih i Božjih vjernika. Tlačitelji iskorištavaju, pljačkaju i uništavaju druge s jednakom bezosjećajnošću s kojom obavljaju svakodnevni obrok.
4. jeli su kruh Izvornik: אָכְלוּ לֶחֶם ['akhelu lechem] Gramatika: Glagol 'akhal' je ovdje u Qal perfektu, 3. lice množine, a slijedi ga imenica muškog roda u apsolutnom stanju. Imenica 'lechem' (kruh) u hebrejskom često funkcionira kao sinegdoha za hranu općenito. Značenje: Konzumacija kruha oslanja se na prethodnu metaforu o proždiranju naroda, čime psalmist pojačava sliku: tlačenje pravednika zlotvorima je postalo svakodnevno, uobičajeno i naviknuto ponašanje, baš poput konzumiranja osnovne životne namirnice.
5. Jahvu ne prizvaše Izvornik: יְהוָה לֹא קָרָֽאוּ [Yahweh lo' qara'u] Gramatika: Ime 'Jahve' sintaktički je stavljeno ispred glagola, što u hebrejskom stvara naglasak na onoga koji je odbačen. Glagol 'qara' (zvati, prizivati) stoji uz negaciju u Qal perfektu. Značenje: Otkriva se krajnji duhovni uzrok njihovog nemoralnog djelovanja - potpuno odsustvo straha Božjeg. Odbijanje traženja Boga i neimanje odnosa s Njim oslobađa ih bilo kakvih etičkih obzira prema bližnjima. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji uzrokuje postojanje Tvorba: Ime se izvodi iz semitskog i hebrejskog korijena 'h-v-h' (הוה) ili arhaičnijeg 'h-y-h' (היה) što znači 'biti', 'postati' ili 'događati se'. Obično se tumači kao kauzativni oblik (Onaj koji daje da sve biva). Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 sam Bog tumači svoje ime Mojsiju frazom 'Ehjeh ašer ehjeh', što se prevodi kao 'Ja sam koji jesam' ili 'Ja ću biti onaj koji ću biti'.
Ovaj stih (Psalam 14,4 / Psalam 53,5) izražava snažno zgražanje i nevjericu psalmistovog glasa nad dubokom pokvarenošću i besramnošću zlikovaca. Ovi 'činitelji bezakonja' opisani su kao ljudi koji s krajnjom apatijom i bezosjećajnošću, poput čovjeka koji rutinski jede svoj svakodnevni komad kruha, izrabljuju, sišu i tlače bespomoćni i siromašni narod Božji. Svojim bezočnim postupcima oni doslovno i metaforički proždiru živote onih koje je Bog prigrlio kao svoje, pokazujući tako potpunu otupjelost savjesti.
Srž njihovog zastrašujućeg moralnog kolapsa jasno je dijagnosticirana na samom kraju stiha: 'Jahvu ne prizvaše.' Njihov horizontalni grijeh (uništavanje bližnjeg) isključivo je i izravna posljedica njihove vertikalne apatije (negiranja odnosa s Bogom). Budući da ne traže, ne štuju i ne prizivaju Onoga koji bdije nad slabima, izgubili su svaku odgovornost i osjećaj za pravdu, čineći zlo uvjereni da ne postoji Vrhovni Sudac koji će ih pozvati na odgovornost.