Ne skrivaj mi lica svoga u dan moje zebnje. Prigni uho k meni. U dan kad ja zovem, brzo, odgovori meni.
Ne skrivaj mi lica svoga u dan moje zebnje. Prigni uho k meni. U dan kad ja zovem, brzo, odgovori meni.
Jer moji su dani u dim otišli, moje su kosti spržene kao žeravica.
Kao trava pokošena, moje je srce sasušeno; ja zaboravljam svoj kruh pojesti.
Zbog jecanja, ja sam samo kost i koža.
Sličim čavkama pustinjskim, ja sam kao sovuljaga u ruševinama.
Kao trava pokošena, moje je srce sasušeno; ja zaboravljam svoj kruh pojesti.
Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje.
מִקּוֹל אַנְחָתִי דָּבְקָה עַצְמִי לִבְשָׂרִֽי
mikol 'anchatiy davka 'atsmiy livsariy
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.