Evanđelje po Luki 1

1Budući da uistinu mnogi poduzeše sastaviti pripovijest o događajima koji su se posve ispunili među nama, 2kao što nam predadoše oni koji od početka postadoše očevici i poslužitelji Riječi, 3učini se dobro i meni, koji sam sve od početka pomno ispratio, po redu napisati tebi, najuzvišeniji Teofile, 4da spoznaš pouzdanost riječi o kojima si poučen. 5Bijaše u danima Heroda, kralja Judeje, svećenik imenom Zaharija iz dnevne smjene Abijine; i on imaše ženu od kćeri Aronovih, a ime joj bijaše Elizabeta. 6Bijahu pak oboje pravedni pred Bogom, hodeći besprijekorni u svim Zapovijedima i Uredbama Gospodnjim. 7I ne imahu djeteta, budući da Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje bijahu poodmakli u danima svojim. 8Zbi se pak, dok on obavljaše svećeničku službu u redu svoje dnevne smjene pred Bogom, 9da po običaju svećeništva ždrijebom dobi da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kâd; 10i sve mnoštvo naroda moljaše vani u satu prinošenja kâda. 11Ukaza mu se pak anđeo Gospodnji stojeći s desne strane Žrtvenika kâda; 12i uznemiri se Zaharija vidjevši ga, i strah pade na njega. 13Reče mu pak anđeo: "Ne boj se, Zaharija, jer je uslišana prošnja tvoja, i žena tvoja Elizabeta rodit će ti sina, i nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14I bit će ti radost i klicanje, i mnogi će se obradovati rođenju njegovu. 15Jer bit će velik pred Gospodinom, i vina ni opojna pića nipošto neće piti, i Duhom Svetim napunit će se još u utrobi majke svoje. 16I mnoge će od sinova Izraelovih obratiti k Gospodinu, Bogu njihovu, 17i on će ići naprijed pred Njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca prema djeci i nepokorne u razboritosti pravednih, da pripravi Gospodinu narod pripremljen." 18I reče Zaharija anđelu: "Po čemu ću spoznati ovo? Jer ja sam starac, a žena je moja poodmakla u danima svojim." 19I odgovori anđeo te mu reče: "Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom, i poslan sam govoriti ti i navijestiti ti ovu Radosnu vijest; 20i evo, bit ćeš nijem i nećeš moći govoriti sve do dana kada se ovo zbude, zato što nisi povjerovao riječima mojim, koje će se ispuniti u svoje vrijeme." 21I narod iščekivaše Zahariju, i čuđahu se što se on zadržava u Svetištu. 22A kad izađe, ne mogaše im govoriti; i spoznaše da je vidio viđenje u Svetištu. I on im domahivaše i ostajaše nijem. 23I dogodi se, kad se ispuniše dani službe njegove, da on ode u dom svoj. 24Poslije pak ovih dana zače Elizabeta, žena njegova, i skrivaše se pet mjeseci govoreći: 25"Ovako mi je učinio Gospodin u danima u kojima pogleda na me da oduzme sramotu moju među ljudima." 26U šestom pak mjesecu bi poslan anđeo Gabriel od Boga u grad galilejski kojemu je ime Nazaret, 27k djevici zaručenoj mužu kojemu bijaše ime Josip, iz doma Davidova; a ime djevici bijaše Marija. 28I ušavši k njoj, reče: "Raduj se, Milošću obdarena! Gospodin je s tobom!" 29A ona se na tu riječ silno uznemiri i razmišljaše kakav bi to bio pozdrav. 30I reče joj anđeo: "Ne boj se, Marijo, jer si našla Milost kod Boga! 31I evo, začet ćeš u utrobi i rodit ćeš Sina, i nadjenut ćeš Mu ime Isus. 32On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega, i dat će Mu Gospodin Bog prijestolje Davida, oca Njegova, 33i kraljevat će nad domom Jakovljevim u vjekove, i Kraljevstvu Njegovu neće biti svršetka." 34A Marija reče anđelu: "Kako će biti ovo, budući da muža ne poznajem?" 35I odgovori anđeo te joj reče: "Duh Sveti sići će na tebe i Sila Svevišnjega zasjenit će te; zato će se i Sveto koje se rađa zvati Sin Božji. 36I evo, Elizabeta, rođakinja tvoja, i ona je začela sina u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njoj, koju zovu nerotkinjom, 37jer Bogu neće biti nemoguća nijedna riječ." 38A Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!" I otiđe od nje anđeo. 39Ustavši pak u te dane, Marija pođe u Gorje hitro, u grad Judin, 40i uđe u dom Zaharijin te pozdravi Elizabetu. 41I dogodi se, čim Elizabeta ču pozdrav Marijin, da zaigra čedo u utrobi njezinoj, i Elizabeta se napuni Duha Svetoga, 42i povika jakim glasom te reče: "Blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43I otkuda meni ovo da majka Gospodina mojega dođe k meni? 44Jer evo, čim glas pozdrava tvojega doprije do ušiju mojih, zaigra od klicanja čedo u utrobi mojoj. 45I blažena ona koja povjerova da će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospodina!" 46I reče Marija: "Veliča duša moja Gospodina, 47i kliknu duh moj u Bogu, Spasitelju mojemu, 48jer pogleda na neznatnost službenice Svoje. Jer evo, od sada će me blaženom zvati svi naraštaji, 49jer Mi velika djela učini Svesilni, i Sveto je Ime Njegovo, 50i Milosrđe je Njegovo od naraštaja do naraštaja onima koji Ga se boje. 51Iskaza Snagu mišicom Svojom, rasprši ohole u misli srca njihova; 52svrgnu vladare s prijestolja i uzvisi ponizne; 53gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. 54Zauze se za Izraela, slugu Svojega, da se spomene Milosrđa 55— kao što obeća očevima našim — prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka." 56Ostade pak Marija s njom oko tri mjeseca i vrati se u dom svoj. 57A Elizabeti se ispuni vrijeme da rodi, i rodi sina. 58I čuše susjedi i rođaci njezini da Gospodin iskaza veliko Milosrđe Svoje prema njoj, i radovahu se s njom. 59I dogodi se u osmi dan da dođoše obrezati djetešce, i htjedoše ga po imenu oca njegova nazvati Zaharijom. 60A majka njegova odgovori i reče: "Nipošto, nego će se zvati Ivan." 61I rekoše joj: "Nema nikoga u rodbini tvojoj koji se zove tim imenom." 62Domahivahu pak ocu njegovu kako bi on htio da se ono zove. 63I zaiskavši pločicu, napisa govoreći: "Ivan mu je ime." I začudiše se svi. 64Otvoriše se pak odmah usta njegova i jezik njegov, te progovori blagoslivljajući Boga. 65I uđe strah u sve koji stanovahu uokolo njih, i po svem Gorju judejskom razgovaraše se o svim tim događajima, 66i svi koji čuše pohraniše to u srcu svojemu govoreći: "Što će dakle biti ovo djetešce?" I Ruka Gospodnja bijaše s njim. 67A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i prorokova govoreći: 68"Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer pohodi i otkupi narod Svoj, 69i podiže nam rog spasenja u domu Davida, sluge Svojega 70— kao što progovori na usta svetih od vijeka proroka Svojih — 71spasenje od neprijatelja naših i iz ruke svih koji nas mrze, 72da iskaže Milosrđe očevima našim i da se spomene Saveza Svetoga Svojega, 73prisege kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu, da će nam dati 74da, izbavljeni iz ruke neprijatelja, bez straha služimo Njemu 75u svetosti i pravednosti pred Njim u sve dane naše. 76A ti, djetešce, prorok Svevišnjega zvat ćeš se, jer ćeš ići naprijed pred Gospodinom da pripraviš putove Njegove, 77da pružiš spoznaju spasenja narodu Njegovu u otpuštenju grijeha njihovih, 78po dubokom Milosrđu Boga našega, kojim će nas pohoditi Mlado sunce s visine, 79da zasja onima što sjede u tami i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira." 80A djetešce rastijaše i jačaše duhom, i bijaše u pustinjama sve do dana svojega pokazanja Izraelu.