Evanđelje po Luki 6

1Dogodi se pak u subotu da je On prolazio kroz usjeve, a učenici Njegovi trgahu klasove i jeđahu ih trljajući rukama. 2Neki pak od farizeja rekoše: "Zašto činite što nije dopušteno subotama?" 3I odgovorivši, reče prema njima Isus: "Zar ni ovo ne pročitaste što učini David kada ogladnje on i oni koji bijahu s njim, 4kako uđe u kuću Božju, i uzevši kruhove prinošenja pojede te dade onima koji bijahu s njim, koje nije dopušteno jesti nikomu doli samim svećenicima?" 5I govoraše im: "Gospodar je subote Sin Čovječji." 6Dogodi se pak u drugu subotu da On uđe u sinagogu i poučavaše; i bijaše ondje čovjek, a desna mu ruka bijaše usahla. 7Promatrahu Ga pak pismoznanci i farizeji liječi li u subotu, da nađu čime bi Ga optužili. 8On pak znadaše pomisli njihove. Reče mužu koji imaše usahlu ruku: "Ustani i stani u sredinu." I on ustade te stade. 9Reče pak Isus prema njima: "Pitam vas je li dopušteno subotom dobro činiti ili zlo činiti, dušu spasiti ili pogubiti?" 10I pogledavši sve njih uokolo, reče mu: "Ispruži ruku svoju." On pak učini i ruka mu bi uspostavljena. 11Oni pak biše ispunjeni bezumljem te raspravljahu jedan s drugim što bi učinili Isusu. 12Dogodi se pak u one dane da On izađe na goru pomoliti se; i provede svu noć u molitvi Bogu. 13I kada nasta dan, dozva učenike Svoje te izabra od njih dvanaestoricu, koje i apostolima imenova: 14Šimuna, kojega i imenova Petrom, i Andriju, brata njegova, Jakova i Ivana, Filipa i Bartolomeja, 15Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Šimuna zvanoga Revnitelj, 16Judu Jakovljeva i Judu Iškariotskoga, koji postade izdajnik. 17I sišavši s njima, stade na ravnu mjestu, i mnoštvo veliko učenika Njegovih, i množina velika naroda iz sve Judeje i Jeruzalema te primorja Tira i Sidona, 18koji dođoše čuti Ga i biti izliječeni od bolesti svojih. I oni koje su mučili duhovi nečisti bijahu liječeni. 19I sve mnoštvo tražaše doticati Ga se, jer Sila izlažaše od Njega i liječaše sve. 20I On, podigavši oči Svoje na učenike Svoje, govoraše: "Blaženi siromasi, jer vaše je Kraljevstvo Božje. 21Blaženi vi koji gladujete sada, jer ćete se nasititi. Blaženi vi koji plačete sada, jer ćete se smijati. 22Blaženi jeste kada vas zamrze ljudi i kada vas izopće i narugaju vam se i izbace ime vaše kao zlo zbog Sina Čovječjega. 23Obradujte se u onaj dan i poskočite; jer evo, plaća je vaša velika na Nebu. Ta jednako činjahu prorocima očevi njihovi. 24Ali jao vama bogatima, jer već imate utjehu svoju. 25Jao vama koji ste nasićeni, jer ćete gladovati. Jao vama koji se smijete sada, jer ćete tugovati i plakati. 26Jao vama kada o vama dobro uzgovore svi ljudi; ta jednako činjahu lažnim prorocima očevi njihovi. 27Ali vama govorim koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji vas mrze, 28blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. 29Onomu koji te udara po obrazu pružaj i drugi; i od onoga koji ti uzima ogrtač ne uskrati ni donje haljine. 30Svakomu koji od tebe ište, daji; a od onoga koji uzima tvoje, ne traži natrag. 31I kako hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima jednako. 32I ako ljubite one koji ljube vas, kakva li je vama hvala? Ta i grešnici ljube one koji njih ljube. 33I ako dobro činite onima koji vama dobro čine, kakva li je vama hvala? I grešnici to isto čine. 34I ako pozajmite onima od kojih se nadate primiti, kakva li je vama hvala? I grešnici grešnicima pozajmljuju da prime natrag jednako. 35Nego ljubite neprijatelje svoje, i dobro činite, i pozajmljujte ništa ne očekujući zauzvrat; i bit će plaća vaša velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega, jer je On Blag prema nezahvalnima i zlima. 36Budite milosrdni kao što je i Otac vaš Milosrdan. 37I ne sudite, pa nipošto nećete biti suđeni; ne osuđujte, pa nipošto nećete biti osuđeni. Otpuštajte, i bit će vam otpušteno. 38Dajite, i dat će vam se: mjeru dobru, nabijenu, stresenu, prelijevajuću dat će u krilo vaše; jer kojom mjerom mjerite, njome će vam se zauzvrat odmjeriti." 39Reče im pak i prispodobu: "Zar može slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? 40Nije učenik nad učiteljem, nego će svaki, kad bude posve poučen, biti kao učitelj njegov. 41Zašto pak gledaš trunčicu u oku brata svojega, a gredu u vlastitom oku ne zamjećuješ? 42Kako možeš govoriti bratu svojemu: 'Brate, pusti da izvadim trunčicu koja je u oku tvojemu', dok sam u oku svojemu grede ne vidiš? Licemjeru, izvadi najprije gredu iz oka svojega, pa ćeš tada jasno vidjeti izvaditi trunčicu koja je u oku brata svojega. 43Jer nema stabla dobra koje donosi plod truo, niti stabla trula koje donosi plod dobar. 44Ta svako se stablo po vlastitom plodu poznaje. S trnja se, naime, ne beru smokve niti se s kupine trga grožđe. 45Dobar čovjek iz dobre riznice srca iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo; ta iz obilja srca govore usta njegova. 46Zašto Me pak zovete: 'Gospodine, Gospodine', a ne činite što govorim? 47Svaki koji dolazi k Meni te sluša Moje Riječi i vrši ih – pokazat ću vam komu je sličan: 48sličan je čovjeku koji gradi kuću, koji iskopa i produbi te položi temelj na stijenu. A kad nasta povodanj, navali rijeka na kuću onu i ne uzmože je uzdrmati jer bijaše dobro sagrađena. 49A onaj koji ču i ne izvrši sličan je čovjeku koji sagradi kuću na zemlji bez temelja: na nju navali rijeka i odmah se uruši, te nasta velik lom kuće one."