Početna ›

Luka 6,3 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Dogodi se pak u subotu da je On prolazio kroz usjeve, a učenici Njegovi trgahu klasove i jeđahu ih trljajući rukama.

Neki pak od farizeja rekoše: "Zašto činite što nije dopušteno subotama?"

I odgovorivši, reče prema njima Isus: "Zar ni ovo ne pročitaste što učini David kada ogladnje on i oni koji bijahu s njim,

kako uđe u kuću Božju, i uzevši kruhove prinošenja pojede te dade onima koji bijahu s njim, koje nije dopušteno jesti nikomu doli samim svećenicima?"

I govoraše im: "Gospodar je subote Sin Čovječji."

Biblija

I odgovorivši, reče prema njima Isus: "Zar ni ovo ne pročitaste što učini David kada ogladnje on i oni koji bijahu s njim,

Daničić-Karadžić

I odgovarajući Isus reče im: zar nijeste čitali ono što učini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim?

Original

καὶ ἀποκριθεὶς πρὸς αὐτοὺς εἶπεν ὁ Ἰησοῦς· οὐδὲ τοῦτο ἀνέγνωτε ὃ ἐποίησεν Δαυίδ, ὅτε ἐπείνασεν αὐτὸς καὶ οἱ μετ᾽ αὐτοῦ ὄντες;

Izgovor

kai apokritheis pros autous eipen ho Iēsous oude touto anegnōte ho epoiēsen Dauid hote epeinasen autos kai hoi met᾽ autou ontes

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I odgovorivši prema njima reče taj Isus: Zar ni ovo ne pročitate što učini David, kada ogladnje on i ti s njim budući?"

Analiza

1. odgovorivši prema njima reče Izvornik: ἀποκριθεὶς πρὸς αὐτοὺς εἶπεν [apokritheis pros autous eipen] Gramatika: Particip aorista pasivnog oblika (s medijalnim značenjem) u nominativu jednine muškog roda uz glavni glagol u aoristu indikativa aktiva. Značenje: Iako je pitanje iz prethodnog stiha bilo upućeno učenicima, Isus istupa kao njihov Učitelj i Gospodar te preuzima obranu na sebe, odgovarajući izravno tužiteljima.

2. Zar ni ovo ne pročitate Izvornik: οὐδὲ τοῦτο ἀνέγνωτε [oude touto anegnōte] Gramatika: Složena niječna čestica οὐδέ ('čak ni', 'zar ni') s pokaznom zamjenicom u akuzativu srednjeg roda i glagolom u aoristu indikativa aktiva, 2. lice množine. Značenje: Pitanje nosi snažnu ironiju jer je upućeno ljudima koji se ponose vrhunskim poznavanjem Pisma; Isus im pokazuje da su unatoč čitanju slova propustili razumjeti temeljni duh Božje riječi.

3. što učini David Izvornik: ὃ ἐποίησεν Δαυίδ [ho epoiēsen Dauid] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda s glagolom u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, koji označava konkretnu povijesnu radnju. Značenje: Isus namjerno koristi isti glagol 'činiti' (ποιέω) kojim su farizeji optužili učenike te se poziva na postupak kralja Davida u Nobu (1 Sam 21,1-6) kao presedan koji nadilazi puki obredni propis.

4. kada ogladnje on i ti s njim budući Izvornik: ὅτε ἐπείνασεν αὐτὸς καὶ οἱ μετ᾽ αὐτοῦ ὄντες [hote epeinasen autos kai hoi met᾽ autou ontes] Gramatika: Glagol u ingresivnom aoristu indikativa aktiva ('ogladnje') sa zamjenicom αὐτός za isticanje ('on sam') te poimeničenim participom prezenta aktiva (οἱ ... ὄντες) u nominativu množine. Značenje: Stvarna ljudska potreba (glad) i zajedništvo između Davida i njegovih pratitelja uspostavljaju izravnu tipološku paralelu s Isusom i njegovim učenicima. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teofornog elementa 'Jeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti).

- David [Δαυίδ (heb. דָּוִד) / Dauid] (osoba) Znači: Ljubljeni, miljenik Tvorba: Potječe od hebrejskog korijena d-w-d (דּוֹד) koji znači 'ljubiti' ili 'ljubljeni', a u starom bliskoistočnom kontekstu mogao je označavati i vojskovođu ili poglavara.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 6,3) predstavlja snažan Isusov odgovor farizejima na njihovu osudu Njegovih učenika zbog trganja klasja u subotu. Isus se koristi rabinskom metodom argumentacije, pozivajući se na poznati biblijski narativ u kojem kralj David krši ceremonijalni propis jedući svete prinesene kruhove. Središnja teza jest da temeljna ljudska egzistencijalna potreba, poput gladi i očuvanja života, ima potpunu prednost pred krutim pridržavanjem obrednih normi. Ako najvećem izraelskom kralju nije bilo suđeno zbog čina milosrđa prema sebi i svojim ljudima, tim više Isusovi učenici ne zaslužuju osudu.

Teološka težina ovog stiha leži u redefiniranju svrhe Božjeg Zakona. Isus razotkriva farizejski legalizam koji stavlja religiozna pravila iznad samog čovjeka. Istodobno, Isus ovim činom suptilno poistovjećuje svoje djelovanje s onim Davida, pripremajući time teren za objavu svojeg pravog identiteta: On je obećani Mesija, 'Gospodar subote', čiji autoritet u potpunosti nadilazi slovo Zakona jer donosi njegovu puninu.