Neki pak od farizeja rekoše: "Zašto činite što nije dopušteno subotama?"
Neki pak od farizeja rekoše: "Zašto činite što nije dopušteno subotama?"
I odgovorivši, reče prema njima Isus: "Zar ni ovo ne pročitaste što učini David kada ogladnje on i oni koji bijahu s njim,
kako uđe u kuću Božju, i uzevši kruhove prinošenja pojede te dade onima koji bijahu s njim, koje nije dopušteno jesti nikomu doli samim svećenicima?"
I govoraše im: "Gospodar je subote Sin Čovječji."
Dogodi se pak u drugu subotu da On uđe u sinagogu i poučavaše; i bijaše ondje čovjek, a desna mu ruka bijaše usahla.
kako uđe u kuću Božju, i uzevši kruhove prinošenja pojede te dade onima koji bijahu s njim, koje nije dopušteno jesti nikomu doli samim svećenicima?"
Kako uđe u kuću Božiju, i uze hljebove postavljene i izjede, i dade ih onima što bijahu s njim, kojijeh nikome ne valjaše jesti osim jedinijeh sveštenika.
ὡς εἰσῆλθεν εἰς τὸν οἶκον τοῦ θεοῦ, καὶ τοὺς ἄρτους τῆς προθέσεως λαβὼν καὶ ἔφαγεν καὶ ἔδωκεν καὶ τοῖς μετ᾽ αὐτοῦ οὓς οὐκ ἔξεστιν φαγεῖν εἰ μὴ μόνους τοὺς ἱερεῖς;
hōs eisēlthen eis ton oikon tou theou kai tous artous tēs protheseōs labōn kai ephagen kai edōken kai tois met᾽ autou hous ouk exestin phagein ei mē monous tous hi'ereis
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"kako uđe u tu kuću toga Boga, i te kruhove toga izlaganja uzevši pojede i dade tima s njim koje nije dopušteno pojesti ako ne samima tim svećenicima?"
1. u tu kuću toga Boga Izvornik: εἰς τὸν οἶκον τοῦ θεοῦ [eis ton oikon tou theou] Gramatika: Prijedlog εἰς s akuzativom smjera i imenicom u genitivu pripadnosti; obje imenice imaju određeni član. Značenje: Označava svetište u Nobu gdje se nalazio Šator sastanka; ulazak u najsvetiji prostor dodatno pojačava težinu Davidova čina u usporedbi s trganjem klasja na otvorenom polju.
2. te kruhove toga izlaganja Izvornik: τοὺς ἄρτους τῆς προθέσεως [tous artous tēs protheseōs] Gramatika: Akuzativ množine muškog roda s genitivom jednine ženskog roda (πρόθεσις, od προτίθημι - staviti pred nekoga, izložiti). Značenje: Riječ je o dvanaest posvećenih kruhova (heb. lehem hapanim - 'kruhovi lica/prisutnosti') koji su svake subote polagani na zlatni stol pred Jahvu kao trajni saveznički prinos dvanaest plemena Izraelovih (Lev 24,5-9).
3. uzevši pojede i dade Izvornik: λαβὼν ἔφαγεν καὶ ἔδωκεν [labōn ephagen kai edōken] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda praćen dvama glagolima u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Značenje: Niz glagola 'uzeti' i 'dati' kod Luke suptilno odjekuje euharistijskim rječnikom te naglašava Davidov autoritet pomazanika koji raspolaže svetim darovima kako bi nahranio svoje ljude.
4. koje nije dopušteno pojesti Izvornik: οὓς οὐκ ἔξεστιν φαγεῖν [hous ouk exestin phagein] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu množine muškog roda (slaže se s 'kruhovima') kao objekt infinitiva aorista aktiva uz bezlični glagol ἔξεστιν u prezentu. Značenje: Isus ponavlja farizejski izraz 'nije dopušteno' (οὐκ ἔξεστιν) iz 2. stiha: dok su farizeji učenike optužili za kršenje ljudske predaje, David je prekršio izričit propis same Tore, a Pismo ga ipak ne osuđuje.
5. ako ne samima tim svećenicima Izvornik: εἰ μὴ μόνους τοὺς ἱερεῖς [ei mē monous tous hi'ereis] Gramatika: Izuzezna konstrukcija εἰ μή ('osim', 'ako ne') s pridjevom i imenicom u akuzativu množine muškog roda kao subjektom infinitiva φαγεῖν. Značenje: Staro zavjetno pravilo (Lev 24,9) strogo je ograničavalo blagovanje ovih kruhova isključivo na Aronove potomke, no očuvanje života i poslanje Božjeg pomazanika pokazali su se višima od obredne isključivosti.
Ovaj stih (Lk 6,4) dio je Isusova odgovora farizejima na njihovu optužbu da njegovi učenici trganjem klasja krše subotu. Isus se poziva na starozavjetni narativ iz 1. Samuelove 21, u kojem kralj David bježi od Šaula i, potaknut glađu, zajedno sa svojim ljudima jede svete 'kruhove prikazanja'. Prema strogim propisima iz Levitskog zakonika (Lev 24,9), ti su kruhovi bili ekskluzivno namijenjeni isključivo svećenicima za jelo. Davidov čin postavlja snažan presedan: puko očuvanje ljudskog života i temeljna ljudska potreba imaju prednost pred ceremonijalnim ritualima.
Teološka poruka ovog stiha duboko je kristološka. Isus povlači izravnu paralelu između Davida i sebe: kao što je Davidu kao Božjem pomazaniku bilo dopušteno u nuždi prekršiti ceremonijalni zakon bez krivnje, tako i Isus, Sin Čovječji kao istinski i najveći Božji Pomazanik, posjeduje vrhovni autoritet ('Gospodar je subote'). Isus pokazuje da religijski zakon nije svrha samom sebi, već je darovan radi dobrobiti čovjeka te uspostavlja sebe kao konačnog tumača i ispunjenje tog Zakona.