Kazivaše im pak prispodobu kako treba svagda moliti i ne malaksavati,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Kazivaše im pak prispodobu kako treba svagda moliti i ne malaksavati,
govoreći: "U gradu bijaše sudac koji se Boga ne bojaše i za čovjeka ne maraše.
A u onom gradu bijaše udovica te dolažaše k njemu govoreći: 'Obrani me od protivnika mojega.'
Kazivaše im pak prispodobu kako treba svagda moliti i ne malaksavati,
Kaza im pak i priču kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži,
Ἔλεγεν δὲ καὶ παραβολὴν αὐτοῖς πρὸς τὸ δεῖν πάντοτε προσεύχεσθαι αὐτοὺς καὶ μὴ ἐγκακεῖν
Elegen de kai parabolēn autois pros to dein pantote proseuchesthai autous kai mē egkakein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govoraše pak prispodobu njima prema tomu trebati svagda moliti i ne malaksavati"
1. Govoraše pak Izvornik: Ἔλεγεν δὲ [Elegen de] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine, praćen veznikom koji označava blagi prijelaz. Imperfekt naglašava trajanje radnje ili uvođenje u duže izlaganje pouke. Značenje: Ovaj izraz izravno nadovezuje novu pouku na prethodni govor o dolasku Sina Čovječjega (kraj 17. poglavlja). Isus ne izriče tek usputnu misao, nego započinje sustavno poučavanje učenika o tome kako izdržati u vremenu iščekivanja.
2. prispodobu Izvornik: παραβολὴν [parabolēn] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine kao izravni objekt glagola govorenja. Tvori se od prijedloga 'uz, pored' i glagola 'baciti, staviti'. Značenje: Doslovno označava 'stavljanje jednog uz drugo' radi usporedbe. U Isusovu naučavanju prispodoba je slikovita priča iz svakodnevnog života koja otkriva duhovne stvarnosti Kraljevstva Božjega i poziva slušatelja na osobni odgovor.
3. prema tomu trebati Izvornik: πρὸς τὸ δεῖν [pros to dein] Gramatika: Prijedlog s akuzativom srednjeg roda određenog člana i prezentom infinitiva bezličnog glagola. Ova konstrukcija (poimeničeni infinitiv) izražava svrhu ili cilj radi kojega se nešto čini. Značenje: Luka rijetko, ali vrlo promišljeno već na samom početku otkriva točan ključ tumačenja cijele prispodobe. Bezlični glagol ne označava tek ljudsku preporuku, nego božansku nužnost ('treba, nužno je') koja proizlazi iz Božjeg plana spasenja.
4. svagda moliti Izvornik: πάντοτε προσεύχεσθαι [pantote proseuchesthai] Gramatika: Prilog vremena uz prezent infinitiva u mediju/pasivu (deponentni glagol). Prezent infinitiva ovdje je ključan jer označava trajnu, neprekinutu i opetovanu radnju. Značenje: Molitva kršćanina u vremenu kušnje i iščekivanja ne smije biti povremeni čin, nego trajni životni stav i neprestana okrenutost prema Bogu.
5. i ne malaksavati Izvornik: καὶ μὴ ἐγκακεῖν [kai mē egkakein] Gramatika: Veznik i niječna čestica (koja se u grčkom redovito koristi uz infinitiv) s prezentom aktivnog infinitiva. Složeni glagol tvoren je od prijedloga 'u' i pridjeva 'zao, loš, slab'. Značenje: Riječ označava gubitak hrabrosti, klonuće duhom, predaju pred teškoćama ili zapadanje u beznađe. U eshatološkom kontekstu, ustrajna molitva jedina je brana protiv duhovne iscrpljenosti i odustajanja dok se čeka Božji zahvat.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (18,1) daje jasan hermeneutički ključ za razumijevanje prispodobe o nepravednom sucu, otkrivajući njezinu glavnu svrhu: naglasiti apsolutnu nužnost ustrajne molitve. Upotrebom riječi 'dein', Isus postavlja molitvu kao nezaobilaznu duhovnu potrebu i božanski propisanu obvezu, a ne kao tek povremenu vjersku praksu.
U stihu se snažno suprotstavljaju dva pojma: 'svagda se moliti' i 'ne klonuti'. Glagol 'enkakein' (klonuti) razotkriva glavnu opasnost za vjernike u vremenima kušnje ili iščekivanja – gubitak hrabrosti i predaju malodušnosti. Molitva se ovdje predstavlja kao jedini stvarni protuotrov toj duhovnoj iscrpljenosti, držeći vjeru budnom i usmjerenom na Boga unatoč otegotnim okolnostima.