Isus se pak, pun Duha Svetoga, vrati s Jordana i bijaše vođen u Duhu po pustinji,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Isus se pak, pun Duha Svetoga, vrati s Jordana i bijaše vođen u Duhu po pustinji,
četrdeset dana iskušavan od đavla. I ne pojede ništa u one dane, a kad oni bijahu dovršeni, ogladnje.
Reče Mu đavao: "Ako si Sin Božji, reci ovome kamenu da postane kruh."
Isus se pak, pun Duha Svetoga, vrati s Jordana i bijaše vođen u Duhu po pustinji,
Isus pak pun Duha svetoga vrati se od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju,
Ἰησοῦς δὲ πλήρης πνεύματος ἁγίου ὑπέστρεψεν ἀπὸ τοῦ Ἰορδάνου καὶ ἤγετο ἐν τῷ πνεύματι ἐν τῇ ἐρήμῳ
Iēsous de plērēs pneumatos hagiou hupestrepsen apo tou Iordanou kai ēgeto en tō pneumati en tēa erēmō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Isus pak pun Duha Svetoga vrati se od toga Jordana i bijaše vođen u tome Duhu u toj pustinji"
1. pak Izvornik: δὲ [de] Gramatika: Prijelazna čestica na drugom mjestu u rečenici koja povezuje ovu pripovijest s prethodnim odsjekom. Značenje: Nadovezuje događaj kušnje u pustinji izravno na Isusovo krštenje i rodoslovlje kojim završava treće poglavlje (gdje je Isus prikazan kao Sin Božji i potomak Adamov).
2. pun Duha Svetoga Izvornik: πλήρης πνεύματος ἁγίου [plērēs pneumatos hagiou] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškog roda koji se slaže sa subjektom (Isus), praćen imenicama u genitivu jednine srednjeg roda bez člana (genitiv sadržaja ili punine). Značenje: Označava trajno stanje potpune prožetosti i opremljenosti Božjom prisutnošću i silom, što je izravna posljedica silaska Duha prilikom krštenja.
3. vrati se Izvornik: ὑπέστρεψεν [hupestrepsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine; izriče jednokratnu, zaokruženu radnju u prošlosti. Značenje: Označava fizički odlazak s mjesta krštenja na rijeci Jordanu i prijelaz u novu fazu Isusova poslanja.
4. bijaše vođen Izvornik: ἤγετο [ēgeto] Gramatika: Glagol u imperfektu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine. Za razliku od prethodnog aorista ('vrati se'), imperfekt označava trajnu, kontinuiranu radnju u prošlosti. Značenje: Pokazuje da Duh nije samo doveo Isusa u pustinju na početku, nego ga je neprestano vodio i pratio tijekom cijelog boravka u njoj.
5. u tome Duhu Izvornik: ἐν τῷ πνεύματι [en tō pneumati] Gramatika: Prijedlog s dativom jednine srednjeg roda i određenim članom; dativ ovdje može označavati sredstvo ili sferu djelovanja. Značenje: Član upućuje natrag na netom spomenutog Duha Svetoga: Isus se kreće unutar sfere Duhova djelovanja i pod Njegovim vodstvom ulazi u prostor kušnje.
6. u toj pustinji Izvornik: ἐν τῇ ἐρήμῳ [en tēa erēmō] Gramatika: Prijedlog s dativom jednine ženskog roda (poimeničeni pridjev 'pusta [zemlja]'). Za razliku od prijedloga kretanja 'u' s akuzativom, ovdje dativ mjesta uz glagol trajnog vođenja opisuje kretanje unutar samog prostora pustinje. Značenje: Pustinja je u biblijskoj tradiciji mjesto kušnje, duhovne borbe i susreta s Bogom, čime se Isusov boravak povezuje s četrdesetogodišnjim hodom Izraela kroz pustinju. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik kasnohebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
- Jordan [Ἰορδάνου (heb. יַרְדֵּן) / Iordanou (heb. Jarden)] (rijeka) Znači: Onaj koji se spušta / teče dolje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Jarden, izvedenog iz glagolskog korijena jarad (sići, spustiti se), što opisuje strmi pad rijeke od izvora pod Hermonom do Mrtvog mora.
Ovaj stih (Luka 4,1) postavlja ključni teološki temelj za Isusovo javno djelovanje i predstojeću kušnju. Naglasak je na snažnoj i neprekidnoj prisutnosti Duha Svetoga; Isus nije samo "pun" Duha kao statične stvarnosti, već se ta duhovna punina očituje u trajnom i podložnom kretanju (što naglašava imperfekt pasivni "bijaše vođen") usklađenom s Božjom svrhom.
Njegov odlazak u pustinju nije slučajan niti je izraz vlastite inicijative, već je to putanja koju je božanski orkestrirao sam Duh. Isus ulazi u prostor oskudice i izravnog duhovnog boja ne u vlastitoj izoliranoj ljudskoj snazi, nego potpuno osnažen božanskim vodstvom. Time nam daje savršeni prototip podložnosti, poslušnosti i potpune ovisnosti o Bogu pri suočavanju sa životnim kušnjama i sotonskim napadima.