Luka 17,1 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Reče pak k učenicima nemoguće je to da sablazni ne dođu, ali jao po kome dolazi."

1. Reče pak k učenicima Izvornik: Εἶπεν δὲ πρὸς τοὺς μαθητὰς [Eipen de pros tous mathētas] Gramatika: Glagol je u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, čime se označava zaokružena radnja izricanja pouke. Čestica δὲ (de) služi kao blagi prijelaz s prethodnog obraćanja farizejima na novu cjelinu upućenu učenicima, dok prijedlog πρὸς (pros) s akuzativom naglašava izravnu usmjerenost govora prema sugovornicima. Značenje: Nakon prispodobe o bogatašu i Lazaru koja je razotkrila tvrdoću srca farizeja, Isus se okreće zajednici svojih učenika kako bi ih poučio odgovornosti za duhovnu sudbinu bližnjih.

2. nemoguće je Izvornik: ἀνένδεκτόν ἐστιν [anendekton estin] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine srednjeg roda uz glagol biti u prezentu. Riječ ἀνένδεκτον pojavljuje se u čitavom Novom zavjetu samo na ovome mjestu (hapax legomenon), a tvorena je niječnim prefiksom ἀν- i glagolom ἐνδέχομαι (dopustiti, prihvatiti, biti moguće). Značenje: Izraz označava nešto što je po samoj naravi paloga svijeta isključeno i nezamislivo izbjeći: u svijetu ranjenom grijehom kušnje i povodi za pad nužno će se pojavljivati.

3. to da sablazni ne dođu Izvornik: τοῦ τὰ σκάνδαλα μὴ ἐλθεῖν [tou ta skandala mē elthein] Gramatika: Konstrukcija poimeničenog infinitiva u genitivu (τοῦ... ἐλθεῖν) s akuzativom subjekta (τὰ σκάνδαλα) i niječnom česticom μή. Genitiv člana ovdje uvodi zavisnu izričnu odnosno posljedičnu rečenicu koja pobliže određuje što je to nemoguće. Značenje: Imenica σκάνδαλον izvorno je označavala drveni štapić u stupici koji drži mamac i pri dodiru zatvara zamku nad životinjom. U prenesenom smislu to je svaka kušnja, prepreka ili postupak koji drugoga navodi na duhovni pad i otpad od vjere.

4. ali jao po kome dolazi Izvornik: πλὴν οὐαὶ δι᾽ οὗ ἔρχεται [plēn ouai di᾽ hou erchetai] Gramatika: Veznik πλὴν (plēn) unosi snažnu suprotnost ('ipak', 'međutim'), za kojom slijedi uzvik οὐαὶ (jao). Prijedlog διὰ (dia) s genitivom odnosne zamjenice (οὗ) označava posrednika kroz kojega se radnja vrši, a glagol ἔρχεται je u prezentu, 3. lice jednine (u grčkom imenica srednjeg roda u množini τὰ σκάνδαλα redovito uzima glagol u jednini). Značenje: Iako je prisutnost sablazni u svijetu neizbježna činjenica, to nimalo ne umanjuje osobnu krivnju pojedinca koji postaje njihovim oruđem. Proročki uzvik 'jao' izriče i duboku bol i najavu Božjega suda nad onim tko druge odvodi u propast.

Ovaj stih (Luka 17:1) sadrži duboku teološku napetost između realistične spoznaje palog stanja svijeta i nepobitne ljudske odgovornosti. Isus iznosi tvrdnju da je u grešnom svijetu neminovno postojanje 'sablazni' (skandala) – postupaka, stavova ili učenja koja uzrokuju duhovni pad i spoticanje drugih. Dolazak tih prepreka je postavljen kao 'neizbježan', što svjedoči o dubokoj ukorijenjenosti grijeha u čovječanstvu i složenosti okruženja u kojem crkva živi.

Međutim, Krist odmah uspostavlja oštar kontrast izrazom 'ipak jao', kojim jasno definira da opća neizbježnost zla ne oslobađa pojedinca od moralne krivnje. Uzvik proročke osude namijenjen je onom pojedincu kroz kojeg te sablazni ulaze u živote drugih, napose ranjivih. Isus upućuje strogo upozorenje Svojim učenicima, pozivajući ih na maksimalnu opreznost: onaj tko aktivno posluži kao oruđe i kanal tuđeg duhovnog pada, snosit će najteže posljedice božanskog suda, bez obzira na prisutnost općeg grijeha u svijetu.