I dogodi se dok On bijaše na nekom mjestu moleći se, kad prestade, reče Mu netko od Njegovih učenika: "Gospodine, nauči nas moliti se, kao što i Ivan nauči svoje učenike."
A On im reče: "Kada se molite, govorite: 'Oče, sveti se Ime Tvoje! Dođi Kraljevstvo Tvoje!
Kruh naš svagdašnji daj nam svaki dan!
I dogodi se dok On bijaše na nekom mjestu moleći se, kad prestade, reče Mu netko od Njegovih učenika: "Gospodine, nauči nas moliti se, kao što i Ivan nauči svoje učenike."
I kad se moljaše Bogu na jednom mjestu pa presta, reče mu neki od učenika njegovijeh: Gospode! nauči nas moliti se Bogu, kao što i Jovan nauči svoje učenike.
Καὶ ἐγένετο ἐν τῷ εἶναι αὐτὸν ἐν τόπῳ τινὶ προσευχόμενον, ὡς ἐπαύσατο, εἶπέν τις τῶν μαθητῶν αὐτοῦ πρὸς αὐτόν· κύριε, δίδαξον ἡμᾶς προσεύχεσθαι καθὼς καὶ Ἰωάννης ἐδίδαξεν τοὺς μαθητὰς αὐτοῦ.
Kai egeneto en tō einai auton en topō tini proseuchomenon hōs epausato eipen tis tōn mathētōn autou pros auton kurie didaxon hēmas proseuchesthai kathōs kai Iōannēs edidaxen tous mathētas autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dogodi se u tom biti njega u mjestu nekom moleći se, kad prestade, reče neki od učenika njegovih k njemu: Gospodine, nauči nas moliti se kao što i Ivan nauči one učenike svoje."
1. u tom biti njega Izvornik: ἐν τῷ εἶναι αὐτὸν [en tō einai auton] Gramatika: Prijedlog s određenim članom u dativu i poimeničenim infinitivom prezenta, uz zamjenicu u akuzativu kao subjektom infinitiva. Ova tipična Lukina konstrukcija (tzv. artikulirani infinitiv) izražava istovremenost i tijek radnje: 'dok je on bio'. Značenje: Smješta nadolazeću pouku u živi okvir Isusova vlastitog molitvenog života, pokazujući da učenici traže uputu potaknuti promatranjem njegova primjera.
2. moleći se Izvornik: προσευχόμενον [proseuchomenon] Gramatika: Particip prezenta u mediju ili pasivu (deponentni glagol), akuzativ jednine muškog roda koji se slaže sa zamjenicom 'njega'. Prezent ovdje naglašava trajanje i uživljenost u radnju u kojoj se Isus nalazio. Značenje: Kod Luke je Isusova molitva uvijek prikazana kao središnje mjesto njegova zajedništva s Ocem iz kojega izviru svi ključni trenuci njegova poslanja i poučavanja.
3. kad prestade Izvornik: ὡς ἐπαύσατο [hōs epausato] Gramatika: Vremenski veznik praćen glagolom u aoristu indikativa medija, 3. lice jednine. Aorist označava zaokružen, dovršen čin završetka molitve, a medij ističe da je Isus sam priveo kraju svoj razgovor s Bogom. Značenje: Učenici s dubokim poštovanjem ne prekidaju Isusa dok moli, nego čekaju da on sam završi, čime se naglašava svetost i neometanost njegova molitvenog susreta s Ocem.
4. Gospodine Izvornik: κύριε [kurie] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda. Služi kao izravno, učtivo i vjerničko obraćanje učitelju i autoritetu. Značenje: Više od običnog naslova poštovanja prema rabinu, ovaj zaziv u Lukinu evanđelju odražava priznavanje Isusova božanskog autoriteta kojim on jedini može uvesti ljude u pravi odnos s Bogom.
5. nauči nas moliti se Izvornik: δίδαξον ἡμᾶς προσεύχεσθαι [didaxon hēmas proseuchesthai] Gramatika: Imperativ aorista aktiva u 2. licu jednine ('nauči') traži konkretnu, odlučnu radnju, dok je dopuna u infinitivu prezenta ('moliti se'), što označava trajnu vještinu i životni stav. Značenje: Molitva nije samo trenutni čin nego trajni životni poziv; učenici traže temeljnu pouku koja će oblikovati njihov cjelokupni i svakodnevni pristup Bogu.
6. kao što i Ivan nauči Izvornik: καθὼς καὶ Ἰωάννης ἐδίδαξεν [kathōs kai Iōannēs edidaxen] Gramatika: Poredbeni veznik uz glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Aorist ovdje sažima cjelokupno prošlo djelovanje Ivana Krstitelja u jednu poznatu povijesnu činjenicu. Značenje: U židovskoj tradiciji duhovni su učitelji svojim učenicima davali prepoznatljive molitvene obrasce koji su izražavali srž njihova učenja i identitet njihove zajednice. Imena: - Ivan [Ἰωάννης (heb. יוֹחָנָן Yochanan) / Iōannēs] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Yochanan (skraćeno od Yehohanan), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Yo-) i glagolskog korijena chanan (biti milostiv, iskazati naklonost).
Ovaj stih (Luka 11:1) od presudne je važnosti jer predstavlja narativni i teološki okvir za molitvu Očenaša. Započinje prizorom Isusa u dubokoj, trajnoj molitvi, što ostavlja tako snažan dojam na njegove učenike da, čim je završio, oni ne traže ni čuda ni moć, već traže da ih nauči samom činu komuniciranja s Bogom. Zahtjev učenika pokazuje njihovu iskrenu potrebu za duhovnim usmjerenjem.
Pozivanjem na Ivana Krstitelja, učenici otkrivaju da je u antičkom židovstvu specifična molitva često definirala određenu religijsku zajednicu i njen identitet. Stoga oni ne traže samo tehniku moljenja, nego žele prepoznatljivu oznaku svoga učeništva, koju će naposljetku dobiti kroz Očenaš. Istinska kršćanska molitva, prema ovom stihu, rađa se iz promatranja Isusa kao savršenog primjera i prihvaćanja njegova autoriteta kao jedinog istinskog Gospodina.