I dogodi se dok On bijaše na nekom mjestu moleći se, kad prestade, reče Mu netko od Njegovih učenika: "Gospodine, nauči nas moliti se, kao što i Ivan nauči svoje učenike."
A On im reče: "Kada se molite, govorite: 'Oče, sveti se Ime Tvoje! Dođi Kraljevstvo Tvoje!
Kruh naš svagdašnji daj nam svaki dan!
I otpusti nam grijehe naše, ta i sami otpuštamo svakomu dužniku našemu! I ne uvedi nas u kušnju!'"
A On im reče: "Kada se molite, govorite: 'Oče, sveti se Ime Tvoje! Dođi Kraljevstvo Tvoje!
A on im reče: kad se molite Bogu govorite: oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da dođe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu;
εἶπεν δὲ αὐτοῖς· ὅταν προσεύχησθε, λέγετε· πάτερ ἡμῶν ὁ ἐν τοῖς οὐρανοις, ἁγιασθήτω τὸ ὄνομά σου· ἐλθέτω ἡ βασιλεία σου γενηθήτω τὸ θέλημά σου ὡς ἐν οὐρανῳ καὶ ἐπὶ τῆς γῆς·
eipen de autois hotan proseuchēsthe legete pater hēmōn ho en tois ouranois hagiasthētō to onoma sou elthetō hē basileia sou genēthētō to thelēma sou hōs en ouranō kai epi tēs gēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče pak njima: Kada molite se, govorite: Oče, posvetilo se ono ime tvoje; došlo ono kraljevstvo tvoje."
1. Kada molite se, govorite Izvornik: ὅταν προσεύχησθε, λέγετε [hotan proseuchēsthe, legete] Gramatika: Vremensko-pogodbeni veznik s konjunktivom prezenta ('molite se') označava radnju koja se ponavlja kad god se za to pruži prilika. Slijedi imperativ prezenta ('govorite') u 2. licu množine, koji zapovijeda trajnu i uobičajenu praksu. Značenje: Isus ne daje formulu za jednokratnu upotrebu, nego trajno pravilo i uzorak koji treba pratiti redoviti molitveni život njegovih učenika.
2. Oče Izvornik: πάτερ [pater] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda, bez posvojnih zamjenica ili atributa. U Lukinoj verziji stoji posve samostalno i izravno. Značenje: Ova jednostavna riječ prenosi aramejsko intimno obraćanje 'Abba', čime Isus uvodi učenike u vlastiti sinovski odnos s Bogom, temeljen na potpunoj bliskosti i povjerenju.
3. posvetilo se Izvornik: ἁγιασθήτω [hagiasthētō] Gramatika: Imperativ aorista pasiva u 3. licu jednine. Aorist zaziva konačno i odlučno ostvarenje, a pasiv je ovdje tzv. božanski pasiv (passivum divinum), gdje je skriveni vršitelj radnje sam Bog. Značenje: Molitelj traži da sam Bog u povijesti i u životima ljudi očituje svetost, slavu i uzvišenost svoga bića, kako bi ga svi prepoznali i častili kao jedinoga Boga.
4. ono ime tvoje Izvornik: τὸ ὄνομά σου [to onoma sou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine srednjeg roda s određenim članom (subjekt pasivnog glagola), praćena osobnom zamjenicom u genitivu jednine koji izražava pripadnost. Značenje: U biblijskom poimanju 'ime' nije puka oznaka nego predstavlja samu Božju osobu, njegovu prisutnost, karakter i objavljeno djelovanje u svijetu.
5. došlo ono kraljevstvo tvoje Izvornik: ἐλθέτω ἡ βασιλεία σου [elthetō hē basileia sou] Gramatika: Imperativ aorista aktiva u 3. licu jednine ('došlo'), uz subjekt u nominativu jednine ženskog roda s određenim članom i posvojnim genitivom zamjenice. Značenje: Aoristom se moli za konačni, eshatološki nastup Božje spasenjske vladavine, ali i za njezino stvarno i djelatno prodiranje u sadašnjost onih koji mole.
Ovaj stih (Lk 11,2) predstavlja početak molitve Očenaš i donosi temeljni obrazac kršćanskog obraćanja Bogu. Isus usmjerava učenike da molitvu započnu priznavanjem intimnog odnosa s Bogom nazivajući ga 'Oče', čime se uspostavlja odnos pun pouzdanja, ljubavi i sigurnosti kakav dijete ima prema roditelju.
Umjesto osobnih i materijalnih molbi, prve dvije peticije usredotočene su isključivo na Boga, Njegovu slavu ('neka se sveti ime tvoje') i Njegov naum ('neka dođe kraljevstvo tvoje'). Time molitva postaje čin podlaganja Božjem suverenitetu i izražavanje duboke čežnje za potpunom uspostavom Njegove vladavine na zemlji, pozivajući vjernika da vlastite prioritete i želje podredi Božjima.