A On im reče: "Kada se molite, govorite: 'Oče, sveti se Ime Tvoje! Dođi Kraljevstvo Tvoje!
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A On im reče: "Kada se molite, govorite: 'Oče, sveti se Ime Tvoje! Dođi Kraljevstvo Tvoje!
Kruh naš svagdašnji daj nam svaki dan!
I otpusti nam grijehe naše, ta i sami otpuštamo svakomu dužniku našemu! I ne uvedi nas u kušnju!'"
I reče im: "Tko će od vas imati prijatelja pa otići k njemu o ponoći i reći mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha,
budući da mi je prijatelj pristigao s puta k meni, a nemam što staviti pred njega';
I otpusti nam grijehe naše, ta i sami otpuštamo svakomu dužniku našemu! I ne uvedi nas u kušnju!'"
I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svojemu; i ne navedi nas u napast; nego nas izbavi oda zla.
καὶ ἄφες ἡμῖν τὰς ἁμαρτίας ἡμῶν· καὶ γὰρ αὐτοὶ ἀφίομεν παντὶ ὀφείλοντι ἡμῖν· καὶ μὴ εἰσενέγκῃς ἡμᾶς εἰς πειρασμόν ἀλλὰ ῥῦσαι ἡμᾶς ἀπὸ τοῦ πονηροῦ.¶
kai aphes hēmin tas hamartias hēmōn kai gar autoi aphiomen panti opheilonti hēmin kai mē eisenegkēs hēmas eis peirasmon alla rhusai hēmas apo tou ponērou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i otpusti nama one grijehe naše; ta i sami otpuštamo svakomu dugujućemu nama; i ne uvedi nas u kušnju."
1. otpusti nama Izvornik: ἄφες ἡμῖν [aphes hēmin] Gramatika: Imperativ aorista aktiva u 2. licu jednine, uz osobnu zamjenicu u dativu množine. Aorist izražava molbu za potpunim, odlučnim i stvarnim činom brisanja krivnje. Značenje: Glagol izvorno znači 'pustiti', 'otposlati' ili 'otpustiti dug', čime se oproštenje prikazuje kao Božje oslobađanje čovjeka od tereta koji ga drži u duhovnom ropstvu.
2. one grijehe naše Izvornik: τὰς ἁμαρτίας ἡμῶν [tas hamartias hēmōn] Gramatika: Imenica u akuzativu množine ženskog roda s određenim članom i posvojnim genitivom osobne zamjenice. Značenje: Riječ izvorno znači 'promašaj cilja', a ovdje označava sve konkretne prijestupe i promašaje kojima čovjek narušava svoj odnos s Bogom i bližnjima.
3. ta i sami otpuštamo Izvornik: καὶ γὰρ αὐτοὶ ἀφίομεν [kai gar autoi aphiomen] Gramatika: Spoj veznika uzroka i pojačanja ('ta i', 'jer i') uz naglašenu zamjenicu u nominativu množine ('sami') i glagol u prezentu indikativa aktiva, 1. lice množine. Prezent označava trajnu, sadašnju praksu i raspoloženje onih koji mole. Značenje: Ljudsko opraštanje nije zasluga kojom se kupuje Božja milost, nego nužan plod i znak da je srce otvoreno za primanje Božjeg oproštenja.
4. svakomu dugujućemu nama Izvornik: παντὶ ὀφείλοντι ἡμῖν [panti opheilonti hēmin] Gramatika: Neodređeni pridjev u dativu jednine muškog roda uz particip prezenta aktiva u istom padežu i osobnu zamjenicu u dativu. Particip prezenta označava svakoga tko se trajno ili trenutno nalazi u stanju duga prema nama. Značenje: Dok za naše prijestupe prema Bogu Luka koristi grčku riječ 'grijesi', ovdje za prijestupe bližnjih prema nama zadržava semitsku sliku 'dužnika', obuhvaćajući kako duhovne uvrede tako i stvarne materijalne dugove.
5. ne uvedi nas u kušnju Izvornik: μὴ εἰσενέγκῃς ἡμᾶς εἰς πειρασμόν [mē eisenegkēs hēmas eis peirasmon] Gramatika: Niječna čestica s konjunktivom aorista aktiva u 2. licu jednine tvori zabranu, odnosno žarku molbu da se neka radnja uopće i ne započne. Slijedi prijedlog smjera s akuzativom jednine ('u kušnju'). Značenje: Riječ označava i kušnju i napast koja prijeti otpadom od vjere; učenik, svjestan vlastite slabosti, moli Oca da ga očuva od situacija u kojima bi podlegao silama zla.
Ovaj stih (iz Lukinog evanđelja 11,4) izražava duboku ovisnost čovjeka o Božjem milosrđu i oprostu. Istovremeno postavlja izravnu vezu između našeg primanja Božjeg oprosta (vertikalna dimenzija) i naše svakodnevne spremnosti da praštamo drugima (horizontalna dimenzija). Pritom se ističe suptilna razlika u terminologiji: mi molimo oprost za 'grijehe' (hamartia) protiv svetog Boga, dok opraštamo 'dugove' (ofeilō) svojim bližnjima.
Drugi dio stiha prepoznaje ljudsku krhkost i sklonost padu. Molba 'ne uvedi nas u napast' ne znači da Bog aktivno mami ljude na zlo, već predstavlja ponizno priznanje vlastite slabosti i eshatološki vapaj za Božjim vodstvom. To je molitva za zaštitu od situacija u kojima bi naša vjera mogla pokleknuti te za konačno izbavljenje od sile zla.