Luka 24,1 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"U pak jedan od subota, zore duboke, na taj grob dođoše noseći koje pripraviše miomirise."

1. U pak jedan od subota Izvornik: Τῇ δὲ μιᾷ τῶν σαββάτων [Tē de mia tōn sabbatōn] Gramatika: Član i glavni broj 'jedan' u dativu jednine ženskog roda (podrazumijeva se imenica 'dan'), praćeni veznikom koji označava blagi prijelaz te imenicom u genitivu množine srednjeg roda. Značenje: Semitski izraz u kojem glavni broj 'jedan' stoji umjesto rednog broja 'prvi', a množina riječi 'subota' označava cijeli tjedan. Nakon subotnjeg počinka iz prethodnog stiha, ovaj izraz označava početak novog tjedna i ujedno zoru novog stvaranja koje započinje Kristovim uskrsnućem.

2. zore duboke Izvornik: ὄρθρου βαθέως [orthrou batheōs] Gramatika: Imenica i pridjev u genitivu jednine muškog roda koji ovdje izražava vrijeme u kojem se radnja odvija (vremenski genitiv). Značenje: Doslovno 'duboke zore', grčki idiom za najraniji prijelaz iz noćne tame u svitanje dok je još mrak. Naglašava goruću revnost i ljubav žena koje ne čekaju puno dnevno svjetlo, već kreću na grob čim je to zakonski i fizički moguće nakon subote.

3. na taj grob dođoše Izvornik: ἐπὶ τὸ μνῆμα ἦλθον [epi to mnēma ēlthon] Gramatika: Prijedlog s određenim članom i imenicom u akuzativu jednine srednjeg roda koji označava cilj kretanja, te glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, koji izriče zaokruženu i dovršenu radnju u prošlosti. Značenje: Riječ za grob doslovno znači 'spomenik' ili 'mjesto sjećanja', izvedeno od glagola 'sjećati se'. Žene dolaze na mjesto čuvanja uspomene na mrtvoga, još ne sluteći da se grob pretvorio u mjesto susreta sa Živim.

4. noseći Izvornik: φέρουσαι [pherousai] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu množine ženskog roda; izriče radnju istodobnu s glavnim glagolom dolaska. Značenje: Slikovito prikazuje žene u pokretu s teretom u rukama kao izraz njihove posvećenosti. One dolaze izvršiti posljednju dužnost prema pokojniku, što pokazuje da unatoč ljubavi još uvijek ne očekuju uskrsnuće.

5. koje pripraviše miomirise Izvornik: ἃ ἡτοίμασαν ἀρώματα [ha hētoimasan arōmata] Gramatika: Odnosna zamjenica i imenica u akuzativu množine srednjeg roda, uz glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, koji ovdje označava radnju izvršenu prije glavne radnje (prijeprošlost). Značenje: Povezuje ovaj trenutak s prethodnim stihom (Lk 23,56) gdje su žene u petak prije zalaska sunca pripremile mirisne tvari za pomazanje tijela. Njihova pažljiva priprema za smrt stoji u snažnom kontrastu s Božjim djelom života koje će ondje zateći.

Ovaj stih (Luka 24,1) postavlja povijesnu i teološku pozornicu za najveći događaj kršćanske vjere – Isusovo uskrsnuće. Evandeljist Luka pažljivo i precizno bilježi vrijeme ('zora duboka', 'prvi dan u tjednu'), odredište ('grob') i namjeru ('pomazanje mirisima'), naglašavajući vjernost i predanost žena koje dolaze iskazati posljednju počast svome Učitelju. Iz njihovih priprema i postupaka jasno je da one očekuju smrt i tugu, a ne pobjedu i život.

Međutim, stih obiluje skrivenom simbolikom. 'Duboka zora' predstavlja razmeđe svjetla i tame, dok 'prvi dan u tjednu' naviješta zoru sasvim novog stvaranja. Mirisi za mrtve koje žene donose ostaju neupotrijebljeni, jer grob (mjesto sjećanja na smrtnika) postaje izvorom poruke o trajnom životu. Upravo ovaj uvodni kontrast između ljudskog očekivanja smrti i božanskog djela vječnog života čini jezgru teološke poruke ovog dijela Evanđelja.