Evanđelje po Luki 24

1A prvoga dana u tjednu, u ranu zoru, dođoše na grob noseći miomirise koje pripraviše. 2Nađoše pak kamen otkotrljan od groba, 3a ušavši, ne nađoše tijela Gospodina Isusa. 4I dogodi se, dok one bijahu u nedoumici oko toga, i gle: dva muža stadoše uz njih u blistavoj odjeći. 5A kako one postadoše prestrašene i prigibahu lica k zemlji, rekoše im: "Zašto tražite Živoga među mrtvima? 6Nije ovdje, nego bî podignut! Sjetite se kako vam je govorio dok još bijaše u Galileji, 7govoreći da Sin Čovječji treba biti predan u ruke ljudi grešnih, i biti razapet, i trećega dana ustati." 8I sjetiše se riječi Njegovih, 9te vrativši se od groba, javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalima. 10A bijahu to Marija Magdalena i Ivana i Marija Jakovljeva i ostale s njima; one govorahu ovo apostolima, 11ali se te riječi pred njima pokazaše kao buncanje, te im ne vjerovahu. 12A Petar ustade i otrča na grob, te nagnuvši se vidi same povoje; i otiđe k sebi čudeći se onomu što se dogodilo. 13I gle, dvojica od njih u taj isti dan putovahu u selo udaljeno šezdeset stadija od Jeruzalema, kojemu je ime Emaus, 14i razgovarahu međusobno o svemu tome što se dogodilo. 15I dogodi se, dok oni razgovarahu i raspravljahu, da se i sam Isus približi te putovaše s njima; 16ali oči njihove bijahu držane da Ga ne prepoznaju. 17A On im reče: "Kakve su to riječi koje razmjenjujete međusobno dok hodate?" I stadoše smrknuti. 18Odgovorivši pak jedan, imenom Kleofa, reče Mu: "Zar Ti jedini boraviš kao stranac u Jeruzalemu pa nisi spoznao što se u njemu dogodilo ovih dana?" 19I reče im: "Što to?" A oni Mu rekoše: "Ono o Isusu Nazarećaninu, koji postade čovjek prorok, moćan na djelu i u riječi pred Bogom i svim narodom: 20kako Ga predadoše glavari svećenički i poglavari naši na osudu smrtnu te Ga razapeše. 21A mi se nadasmo da je On onaj koji ima otkupiti Izrael. Ali uz sve to, ovo već treći dan prolazi otkako se ovo dogodilo. 22Ali i neke žene od naših izbezumiše nas: bijahu rano ujutro na grobu, 23i ne našavši tijela Njegova, dođoše govoreći da su vidjele i viđenje anđela, koji govore da On živi. 24I odoše neki od onih koji su s nama na grob i nađoše tako kako i žene rekoše, ali Njega ne vidješe." 25A On sam reče im: "O nerazumni i spori u srcu da vjerujete u sve što progovoriše proroci! 26Nije li trebalo da Krist ovo pretrpi i uđe u Slavu Svoju?" 27I započevši od Mojsija i od svih proroka, protumači im u svim Pismima ono što je o Njemu. 28I približiše se selu kamo iđahu, a On sam načini se kao da ide dalje. 29I prisiliše Ga govoreći: "Ostani s nama, jer je blizu večer i dan se već nagnuo." I uđe ostati s njima. 30I dogodi se, dok On bijaše za stolom s njima, uzevši kruh, blagoslovi te razlomivši pružaše im. 31A njihove biše otvorene oči i prepoznaše Ga; i On postade nevidljiv od njih. 32I rekoše jedan drugomu: "Nije li srce naše bilo goreće u nama dok nam govoraše na putu, dok nam otvaraše Pisma?" 33I ustavši u taj isti čas, vratiše se u Jeruzalem i nađoše okupljene jedanaestoricu i one koji bijahu s njima, 34koji govorahu: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" 35I oni pripovijedahu ono s puta i kako im bî prepoznat u lomljenju kruha. 36A dok oni ovo govorahu, On sam stade posred njih i govori im: "Mir vama!" 37Prestrašeni pak i postavši ustrašeni, mišljahu da gledaju duha. 38I reče im: "Zašto ste uznemireni i zbog čega premišljanja uzlaze u srcu vašemu? 39Pogledajte ruke Moje i noge Moje, jer Ja sam to! Opipajte Me i pogledajte, jer duh mesa i kostiju nema kao što gledate da Ja imam." 40I ovo rekavši, pokaza im ruke i noge. 41A dok oni još ne vjerovahu od radosti i čuđahu se, reče im: "Imate li ovdje što jestivo?" 42Oni Mu pak pružiše komad pečene ribe, 43i uzevši, pred njima pojede. 44Reče im pak: "Ovo su riječi Moje koje govorih k vama dok još bijah s vama, da se treba ispuniti sve napisano u Zakonu Mojsijevu i Prorocima i Psalmima o Meni." 45Tada im otvori um da razumiju Pisma, 46i reče im: "Ovako je pisano: da Krist trpi i ustane iz mrtvih trećega dana, 47i da se na Ime Njegovo propovijeda obraćenje na otpuštenje grijeha u sve narode, počevši od Jeruzalema. 48Vi ste svjedoci ovoga. 49I evo, Ja šaljem Obećanje Oca Svojega na vas. A vi ostanite u gradu sve dok se iz visine ne zaogrnete Silom." 50Izvede ih pak van sve do k Betaniji, te podigavši ruke Svoje blagoslovi ih. 51I dogodi se, dok ih On blagoslivljaše, odstupi od njih i bivaše uznošen u Nebo. 52I oni, poklonivši Mu se, vratiše se u Jeruzalem s radošću velikom, 53i bijahu sve vrijeme u Hramu blagoslivljajući Boga.