i da se na Ime Njegovo propovijeda obraćenje na otpuštenje grijeha u sve narode, počevši od Jeruzalema.
i da se na Ime Njegovo propovijeda obraćenje na otpuštenje grijeha u sve narode, počevši od Jeruzalema.
Vi ste svjedoci ovoga.
I evo, Ja šaljem Obećanje Oca Svojega na vas. A vi ostanite u gradu sve dok se iz visine ne zaogrnete Silom."
Izvede ih pak van sve do k Betaniji, te podigavši ruke Svoje blagoslovi ih.
I dogodi se, dok ih On blagoslivljaše, odstupi od njih i bivaše uznošen u Nebo.
I evo, Ja šaljem Obećanje Oca Svojega na vas. A vi ostanite u gradu sve dok se iz visine ne zaogrnete Silom."
I gle, ja ću poslati obećanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obučete u silu s visine.
καὶ ἰδοὺ ἐγὼ ἀποστέλλω τὴν ἐπαγγελίαν τοῦ πατρός μου ἐφ᾽ ὑμᾶς. ὑμεῖς δὲ καθίσατε ἐν τῇ πόλει Ἱερουσαλήμ ἕως οὗ ἐνδύσησθε ἐξ ὕψους δύναμιν.¶
kai idou egō apostellō tēn epangelian tou patros mou eph᾽ humas humeis de kathisate en tēa polei Hi'erousalēm he'ōs hou endusēsthe ex hupsous dunamin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I evo ja šaljem to obećanje tog Oca mojega na vas. Vi pak ostanite u tom gradu sve dok se zaogrnete iz visine snagom."
1. ja šaljem Izvornik: ἐγὼ ἀποστέλλω [egō apostellō] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica za 1. lice jednine u nominativu uz glagol u prezentu aktiva indikativa, 1. lice jednine. Kako je lice već sadržano u glagolskom nastavku, dodavanje zamjenice snažno ističe subjekt, a prezent ovdje izražava neposrednu, sigurnu budućnost (futurski prezent). Značenje: Uskrsli Krist izričito preuzima božansku ulogu darivatelja Duha Svetoga: ono što je Otac obećao po prorocima, Sin sada suvereno šalje svojim učenicima.
2. to obećanje tog Oca mojega Izvornik: τὴν ἐπαγγελίαν τοῦ πατρός μου [tēn epangelian tou patros mou] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine s određenim članom, praćena imenicom u genitivu jednine koji označava podrijetlo odnosno autora obećanja. Značenje: Riječ za 'obećanje' ovdje metonimijski označava sam sadržaj obećanja – Duha Svetoga, čije je izlijevanje vrhunac starozavjetnih mesijanskih najava.
3. Vi pak ostanite Izvornik: ὑμεῖς δὲ καθίσατε [humeis de kathisate] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu množine uz suprotni veznik i glagol u aoristu aktiva imperativa, 2. lice množine. Konstrukcija stvara izravnu ravnotežu s prethodnim 'ja': nasuprot Isusovu djelovanju stoji zadaća učenika, a aorist zapovjednog načina nalaže konkretnu, obvezujuću odluku. Značenje: Doslovno 'sjednite' ili 'zadržite se'; prije negoli krenu u misiju svim narodima, apostoli moraju proći kroz razdoblje sabranog čekanja i ovisnosti o Božjoj inicijativi u Jeruzalemu.
4. zaogrnete Izvornik: ἐνδύσησθε [endusēsthe] Gramatika: Glagol u aoristu medija konjunktiva, 2. lice množine, u vremenskoj rečenici uvedenoj prijedložnim izrazom 'sve do čega'. Aorist označava cjelovito nastupanje radnje, dok medijski lik sa zadržanim izravnim objektom u akuzativu ('snagom') izražava kako će ta sila potpuno obaviti same subjekte. Značenje: Metafora odijevanja ukazuje na to da božanska sila nije tek vanjsko pomagalo, nego stvarnost koja učenike potpuno prožima, štiti i preobražava njihov identitet za službu svjedočenja.
5. iz visine snagom Izvornik: ἐξ ὕψους δύναμιν [ex hupsous dunamin] Gramatika: Prijedložni izraz s genitivom srednjeg roda koji označava prostorno ili transcendentno ishodište, te imenica ženskog roda u akuzativu jednine bez člana kao izravni objekt glagola zaodijevanja. Značenje: 'Visina' je u biblijskom govoru čest naziv za samo nebo i Božje prebivalište, dok 'snaga' označava djelotvornu silu Duha Svetoga koja učenicima daje hrabrost i duhovni autoritet.
Ovaj stih (Luka 24,49) predstavlja Isusove posljednje upute učenicima neposredno prije Njegova uzašašća na nebo. Stih služi kao ključni most između evanđelja i Djela apostolskih, gdje Isus osigurava svoje sljedbenike da ih neće ostaviti same, već će im poslati dugo iščekivano ispunjenje Božjeg plana - dar Duha Svetoga ('obećanje Oca'), koji je esencijalan za njihov opstanak i misiju.
Naredba da 'sjede' u Jeruzalemu duboko naglašava ljudsku bespomoćnost bez božanske intervencije. Učenici ne smiju započeti svoje poslanje oslanjajući se na vlastiti entuzijazam, inteligenciju ili snagu. Tek kada budu potpuno prožeti i 'odjeveni' silom odozgor, postat će duhovno opremljeni i sposobni iskoračiti kao autentični Kristovi svjedoci do nakraj zemlje.