Sazvavši pak Dvanaestoricu, dade im moć i ovlast nad svim demonima i da liječe bolesti,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Sazvavši pak Dvanaestoricu, dade im moć i ovlast nad svim demonima i da liječe bolesti,
i posla ih propovijedati Kraljevstvo Božje i iscjeljivati nemoćne,
i reče im: "Ništa ne uzimajte za put: ni štapa ni torbe ni kruha ni srebra, niti imajte po dvije tunike.
Sazvavši pak Dvanaestoricu, dade im moć i ovlast nad svim demonima i da liječe bolesti,
Sazvavši pak dvanaestoricu dade im silu i vlast nad svijem đavolima, i da iscijeljuju od bolesti.
Συγκαλεσάμενος δὲ τοὺς δώδεκα μαθητὰς αὑτοῦ, ἔδωκεν αὐτοῖς δύναμιν καὶ ἐξουσίαν ἐπὶ πάντα τὰ δαιμόνια καὶ νόσους θεραπεύειν
Sugkalesamenos de tous dōdeka mathētas hautou edōken autois dunamin kai exousian epi panta ta daimonia kai nosous therapeuein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sazvavši pak onu Dvanaestoricu dade im moć i ovlast nad sve one demone i bolesti liječiti"
1. Sazvavši pak Izvornik: Συγκαλεσάμενος δὲ [Sugkalesamenos de] Gramatika: Particip aorista u mediju, nominativ jednine muškog roda. Označava radnju koja prethodi glavnom glagolu ('dade'), pri čemu medijsko stanje naglašava da subjekt saziva učenike k sebi, radi zajedničkog cilja i osobnog poslanja. Čestica 'de' uvodi prijelaz na novu pripovjednu cjelinu. Značenje: Glagol je složenica od prijedloga 'syn' (zajedno) i 'kaleō' (zvati). Isus ne izdaje naredbe izdaleka, nego najprije okuplja učenike u osobno zajedništvo sa sobom, odakle jedino proizlazi njihovo poslanje.
2. onu Dvanaestoricu Izvornik: τοὺς δώδεκα [tous dōdeka] Gramatika: Određeni član u akuzativu množine muškog roda uz nepromjenjivi glavni broj. Član pretvara broj u poimenice određenu, već dobro poznatu skupinu. Značenje: Izraz označava uži krug apostola koje je Isus ranije izabrao. Broj dvanaest nosi snažnu simboliku dvanaest izraelskih plemena, čime se ova skupina predstavlja kao jezgra obnovljenog Božjeg naroda.
3. dade im Izvornik: ἔδωκεν αὐτοῖς [edōken autois] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, uz osobnu zamjenicu u dativu množine (neizravni objekt). Aorist izražava konkretnu, povijesno određenu i cjelovitu radnju darivanja. Značenje: Moć i autoritet kojima učenici raspolažu nisu njihova urođena sposobnost ni postignuće, nego čist i suveren Isusov dar kojim ih on oprema za službu.
4. moć i ovlast Izvornik: δύναμιν καὶ ἐξουσίαν [dunamin kai exousian] Gramatika: Dvije imenice ženskog roda u akuzativu jednine, povezane sastavnim veznikom kao izravni objekti glagola 'dade'. Obje su bez člana, što stavlja naglasak na samu narav i kakvoću dara. Značenje: Spajanje ovih dvaju pojmova je ključno: 'dynamis' označava stvarnu, djelatnu snagu i sposobnost za izvršenje djela, dok 'exousia' označava zakonsko pravo, punomoć i vrhovni autoritet. Učenici dobivaju i duhovnu silu i legitimno pravo nastupati u Isusovo ime.
5. nad sve one demone Izvornik: ἐπὶ πάντα τὰ δαιμόνια [epi panta ta daimonia] Gramatika: Prijedlog 'epi' s akuzativom množine srednjeg roda. U ovom kontekstu prijedlog s akuzativom označava protezanje vlasti i nadmoći nad nekim područjem ili skupinom. Značenje: Pridjev 'sve' (panta) uz određeni član ističe apsolutnost Kristova autoriteta: ne postoji nijedna zla duhovna sila koja bi bila izuzeta ili jača od ovlasti koju Isus predaje svojim učenicima.
6. i bolesti liječiti Izvornik: καὶ νόσους θεραπεύειν [kai nosous therapeuein] Gramatika: Imenica u akuzativu množine ženskog roda (bez člana) kao izravni objekt uz infinitiv prezenta aktiva. Infinitiv ovdje može ovisiti izravno o glagolu 'dade' (dade im da liječe) ili pobliže određivati svrhu dane moći i ovlasti; prezentski vid naglašava trajnu i višekratnu radnju. Značenje: Izgon demona i liječenje fizičkih bolesti čine jedinstvenu cjelinu Isusova mesijanskog djelovanja. Time se pokazuje da Božje djelovanje obnavlja čitavog čovjeka, oslobađajući ga i od duhovnog zarobljeništva i od tjelesne patnje.
Ovaj stih (Luka 9,1) predstavlja ključni trenutak u Isusovoj službi gdje on delegira svoju mesijansku misiju na svoje izabrane učenike (Dvanaestoricu). Njegovo djelo više nije ograničeno samo na njegovu fizičku prisutnost, već se umnožava kroz njegove opunomoćene sljedbenike, čime započinje aktivno širenje Kraljevstva Božjeg na zemlji.
Isus im ne daje samo zapovijed da idu, već ih potpuno oprema s dvije ključne komponente: božanskom snagom ('dynamis') i duhovnim autoritetom ('exousia'). Ovo ukazuje na duboku teološku istinu da pravo poslanje, oslobođenje ljudi od zla i donošenje iscjeljenja nisu mogući pukim ljudskim naporima. Oni zahtijevaju nadnaravnu opremu koja proizlazi isključivo iz zajedništva s Isusom i autoriteta koji on osobno prenosi na svoje učenike.